Kada je dozvoljeno udarati u def?

Zahvala pripada Allahu,

Prvo:

El-Buhari bilježi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Zaista, će u mom ummetu biti ljudi koji će dozvoljavati svilu, alkohol (opojna pića), muzičke instrumente i zinaluk (blud).“
Ovaj hadis nam ukazuje na zabranu svih muzičkih instrumenata, među koje spada i def, a Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, je rekao: „Def je zabranjen, muzički instrumenti su zabranjeni, bubanj je zabranjen, i frula je zabranjena.“1
Međutim, preneseni su neki od hadisa koji dozvoljavaju udaranje u def u određenim situacijama kao što je prilikom praznika, vjenčanja, te pri povratku onog koji je bio odsutan.

Ovo su dokazi koje ćemo navesti redoslijedom:

1. Od Aiše, radijallahu ‘anha, se prenosi da je kod nje ušao Ebu Bekr, radijallahu ‘anhu, dok su kod nje bile prisutne dvije robinje u danima Mine (bajramskog praznika), i njih dvije su imale def u koje su udarale, dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio prekriven svojim ogrtačem, pa ih je Ebu Bekr izgrdio, na što je Vjerovjesnik otkrio svoje lice i rekao: „Pusti ih, o Ebu Bekre, ovo su dani praznika, a ti dani su dani Mine.“2

2. Od Rubejji’ ćerke Muavviza ibn Afra'a se prenosi da je rekla: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je došao kod nas i ušao nakon moje prve bračne noći, a zatim je sjeo na moju prostirku na mjesto kao što je tvoje mjesto3 u odnosu na mene,4 nakon čega su neke naše djevojčice počele udarati u def i pjevati o našim roditeljima koji su poginuli u bici na Bedru, a onda jedna od njih reče: ‘Među nama je vjerovjesnik koji šta će se sutra desiti zna…’, pa joj on reče: ‘Kani se toga, i nastavi govoriti ono što si s prije govorila.'“5

3. Od Burejde se prenosi da je rekao: „Izašao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u jednu od svojih bitaka, pa nakon što se je vratio došla je jedna crna robinja i rekla: ‘O Allahov Poslaniče, ja sam se zavjetovala da ako te Allah vrati zdrava, zaista ću udarati u def i zapjevati.’ Pa joj Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: ‘Ako si se zavjetovala onda udaraj, a ako nisi onda ne.’ Pa je ona počela udarati, a potom je ušao Ebu Bekr, a ona je i dalje udarala, zatim je ušao Alija, a ona je i dalje udarala, zatim je ušao Osman, a ona je i dalje udarala, a nakon što si ti ušao, o Omere, bacila je def.“6

Dakle, ovi hadisi ukazuju na dozvolu udaranja u def u navedene tri situacije, ali što se tiče dozvole mimo tih situacija, propis ostaje pri svojoj osnovi, tj. da je zabranjeno.
Neki od učenjaka su proširili ovu olakšicu pa su rekli: „Dozvoljeno je udarati u def pri rođenju djeteta i njegovom sunećenju.“, dok su drugi otišli još dalje od toga, pa su rekli: „Dozvoljeno je njegovo korištenje pri svemu u čemu se izrazuje sreća, kao što je ozdravljenje bolesnog i sl.“,7 s tim da je najpreče držati se onog što je spomenuto u dokazima, a Allah najbolje zna.

Drugo:

Ispravno je da nije dozvoljeno udarati u def osim ženama, tako da onaj od muškaraca koji bi to činio poistovjećivao bi se sa ženama (u onome što je specifično za njih), a to se smatra velikim grijehom. Šejhul-islam, Allah mu se smilovao, je rekao: „Tako u svakom slučaju je nužno poznato od vjere islama da Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nije propisao dobrima iz svog ummeta, niti njihovim pobožnjacima i zahidima da se okupljaju slušajući melodično ispjevane stihove, udarajući pri tome u dlanove, bubanj ili def. Pa tako da nije dozvoljeno nikome da izađe iz slijeđenja njega i slijeđenja onog s čim je došao od Kurana i Mudrosti (Sunneta), kako u skrivenim (duhovnim) stvarima tako i u vanjskim, kako ne od strane nekog običnog tako ne i od strane nekog uglednog, s tim da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dozvolio kao olakšicu određene razonode prilikom svadbe i sl., kao što je učinio olakšicom za žene da udaraju u def prilikom svadbi i veselja. Međutim, što se tiče muškaraca u njegovo doba, niko od njih nije udarao u def, niti je pljeskao dlanovima. Naprotiv, od njega se vjerodostojno prenosi da je rekao: ‘Pljeskanje (dlanovima) je za žene, a et-tesbih (izgovaranje riječi: Subhanallah) je za muškarce.’ I prokleo je one žene koje oponašaju muškarce, i one muškarce koji oponašaju žene. Pa zbog činjenice da je pjevanje, udaranje u def ili dlan od stvari koje čine isključivo žene, učenjaci prvih generacija su one koji bi to činili od muškaraca nazivali dvospocima (hermafrotivima), kao i one muškarce koji bi pjevali, i to je ono što je poznato od njihovog govora.“8
Ibn Hadžer je rekao: „I hadisi su jaki (vjerodostojni), u njima imamo dozvolu striktno za žene, i tome se ne mogu dodati i muškarci, zbog opšte zabrane oponašanja žena.“9
Šejh Abdulaziz ibn Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Olakšica u korištenju defa je isključivo vezana za žene, a što se tiče muškaraca, njima nije dozvoljeno da koriste išta od toga, niti na svadbama, niti nekom drugom prilikom. Ono što je Šerijatom propisano muškarcima jeste da vježbaju u ratnim vještinama, kao što je: streljaštvo, jahanje konja, te takmičenje u tome i sl.“10
I takođe, Allah mu se smilovao, je rekao: „A što se tiče svadbe šerijatski je propisano pri tome udaranje u def i pjevanje koje ne izlazi iz granica običaja te koje ne poziva na nešto što je zabranjeno ili da ga hvali, i to da bude striktno po noći i samo za žene; da bi se obznanila svadba i napravila razlika između nje i veze koja nije dozvoljena (predbračna veza), kao što se to navodi u vjerodostojnim predajama od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.“11

A Allah najbolje zna.

Islam: Pitanje i odgovor

fusnote:
1 Bilježi ga el-Bejheki , 10/222.
2 Bilježi ga el-Buhari, 892. u ovoj verziji, i Muslim, 944.
3 Obraća se Halidu ibn Zekvanu koji je prenosilac ove predaje od nje, pripadao je generaciji mlađih tabi’ina. Vidjeti: Takribut-tehzib, 187.
4 Mulla Ali el-Kari’ kaže: „Hadis ne ukazuje na njeno otkrivanje lica, niti na osamljivanje sa njom, naprotiv, tome se suprotstavlja sam ambijent proslave, kao i njene riječi: ’A naše djevojčice su počele udarati u deff.’“ (Vidjeti: Mirkatul-mefatih, 3/419.) Ali ibn Abdullah el-Mutajri kaže: „Njene riječi: ’Pa je sjeo na moju prostirku na mjesto kao što je tvoje mjesto u odnosu na mene.’, ne ukazuju da je (Poslanik) sjeo na njenu prostirku sa njom, niti se njime pojašnjava blizina ili daljina mjesta sjedenja. Štaviše, njene riječi Halidu (ibn Zekvanu): ’kao što je tvoje mjesto u odnosu na mene.’, ne ukazuju na daljinu, jer Halid ibn Zekvan nije bio njen mahrem, pa je nužno njegovo mjesto bilo daleko.“ (Vidjeti: Iškalun ve dževabuhu fi hadisi Ummi Haram bint Milhan, 46.)
5 Bilježi ga el-Buhari, 4852.
6 Bilježi ga et-Tirmizi, 2913, a el-Albani ga je ocijenio kao vjerodostojan u Sahih et-Tirmizi, 3690.
7 Vidjeti: Mevsua el-Fikhije, 38/169.
8 Vidjeti: Medžmu'ul- Fetava, 11/565-566.
9 Vidjeti: Fethul-Bari, 9/226.
10 Bilten Islamskog univerziteta, Medina el-Munevvere, br. 3., god 2., mjesec: muharem, 1390. h., str. 185-186.
11 Vidjeti: Et-Teberudž ve hataruhu, 72.

Muhammed Salih el-Munedždžid
http://www.islamqa.info

Prijevod:
Mirza Musić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/478657/