Je li dopušteno da nasljednici vrate dug od zekata za umrlog koji nije ostavio imetka iza sebe?

Ibn Abdulberr i Ebu Ubejd naveli su da se, prema jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka, zekat smatra dugom umrlog, ali je tačno da se o ovom pitanju autoriteti islama nisu usaglasili već su se razišli. Naime, većina je na stanovištu da se zekat ne može utrošiti na vraćanje duga umrlog zato što on, za razliku od živih, ne osjeti gorčinu i poniženje zbog duga, i zato što Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dugove umrlih vraćao iz zekata nego od imetka koji stekne bez borbe, što je u tom pogledu dovoljan dokaz.

Može se i ovako kazati: “Ako čovjek pozajmljuje od ljudi imajući namjeru vratiti pozajmicu te umre prije toga, Allah će, iz Svoje dobrote i milosti, potaknuti nekog da vrati taj njegov dug; ako je pozajmljivao u cilju da nanese štetu ljudima, on je samo sebi štetu nanio, i odgovarat će na Sudnjem danu za taj dug.” Prema mom prosuđivanju, bliže je istini da se dug umrlog ne može vratiti od zekata.

Umjereno mišljenje u tom pogledu jest da se kaže ovako: “Ako su nasljednici siromašni, odnosno prezaduženi, odnosno ako im treba novaca za vođenje borbe na Allahovu putu, pa polažu pravo na zekat, u tom će se slučaju njihovu pravu na zekat dati prednost nad dugom umrlog. A ako oni nemaju potrebe za zekatom, tad nema smetnje u tome da se isti taj imetak upotrijebi za vraćanje duga umrlog koji iza sebe nije ništa ostavio.”

Šejh Muhammed b. Usejmin