Ko je dužan postiti?

Islamski učenjaci složili su se da obaveza posta pada na pametnog i punoljetnog, spolno zrelog i zdravog muslimana, koji se nalazi kod kuće. A za žene je uvjet da su čiste od hajza i nifasa (tj. da nisu u menstrulanom ciklusu ili u periodu od 40 dana nakon porođaja).

Prema tome, obaveza posta ne odnosi se na mentalno poremećene osobe, dijete, bolesnika, putnika.

Od nekih skrbnik će tražiti da poste makar neke dane, kao što je dijete, nekima je naređeno da ne poste ali poslije moraju napostiti, kao što je slučaj sa ženom u hajzu i nifasu, a nekima je data olakšica da ne poste, ali su dužni davati otkup – fidju, kao što je slučaj s iznemoglim starcem i staricom. Pojasnimo sve ove kategorije.

1. Kategorija onih koji ne moraju postiti (nevjernik, luđak i dijete).

Post je islamski ibadet i ne pada kao obaveza na nemuslimana, tako da se on u islamskoj državi ne smije prisiljavati na post.

Luđak ne potpada ni pod kakvu obavezu (teklif) jer nema pamet koja je uvjet da bi na nekoga pala ta obaveza. Poslanik, a.s., kazao je: “Kalem (pero) ne zapisuje djela trojici ljudi: luđaku dok mu se ne vrati pamet, spavaču dok se ne probudi i djetetu dok ne dostigne zrelost.”(Hadis prenose Ahmed, Ebu Davud i Tirmizija.) Što se tiče djeteta, iako mu nije obaveza da posti, ipak bi ga njegov skrbnik trebao navikavati na post.

2. Kategorija onih kojima se dozvoljavaju mršenje uz obavezu davanja fidje (otkupa za post).

U ovu kategoriju spadaju: starac, starica, bolesnik za koga nema nade za ozdravljenje, oni koji rade na teškim poslovima a nemaju drugi izvor prihoda za osnovne životne potrebe osim taj posao, uz uvjet da im je taj post nepodnošljiv u svim godišnjim dobima. Svi ovi trebaju umjesto posta da nahrane po jednog siromaha za svaki dan u koji se mrse.

U ovu kategoriju neki ubrajaju ženu koja je u drugom stanju i dojilju ako će post štetiti njoj ili njezinoj djeci. One se mogu po Ibn-Omeru i Ibn-Abbasu mrsiti i podijeliti fidju, tj. da za svaki dan koji nisu postile nahrane siromaha.

Po hanefijskom mezhebu one treba samo da naposte u drugom vremenu, i nisu dužne davati otkup.

3. Kategorija onih kojima se dozvoljava mršenje s obavezom da naposte

Dozvoljeno je da se omrsi bolesnik koji se nada ozdravljenju i musafir – putnik, ali sa obavezom da naposte. Bolest u kojoj se dozvoljava mršenje je ona koja se pojačava postom ili postoji bojazan da će usporiti ozdravljenje.

Što se tiče putnika, učenjaci su se razišli u vezi s pitanjem da li mu je vrednije postiti ili mrsiti se. Mišljenje je Ebu Hanife, Šafije i Maiika da je vrednije i efalnije postiti za onoga ko je snažan i može izdržati, a za onoga ko je slabiji, vrednije je mrsiti. Omer ibni Abdul-Aziz smatra da je vrednije ono što mu je lakše, pa ako mu je lakše postiti a poslije teško napostiti, onda mu je bolje postiti odmah.

4. Kategorija onih koji ne smiju postiti, a moraju napostiti

Svi učenjaci su se složili da žena u hajzu i nifasu (u menstrulanom ciklusu i poslije porođaja) ne smije postiti i post joj je haram, a ako bi i postila u tom stanju, post joj ne bi bio primljen. Žena u oba ova stanja ne smije postiti, ali mora poslije napostiti, čim joj se ukaže prilika.

Post vojnika

U ovoj našoj sadašnjoj situaciji teško je dati jednu generalnu fetvu za post vojnika, ali svakako da različite situacije u kojima se nalazi ili se može naći, čine da on može ući u jednu od spomenutih kategorija. Od Ebu Seida el-Hudrija se prenosi da je rekao: “Ratovali smo uz Poslanika, a.s., u mjesecu ramazanu. Bilo nas je koji smo postili, a bilo je i onih koji nisu postili. Niti je postač zamjerao nepostačima, a niti nepostač postocima. Smatrali su daje lijepo postiti za onoga ko ima snage i kuveta. Smatrali su, također, daje lijepo za onoga ko osjeti slabost da se omrsi.” (Hadis bilježe Ahmed i Muslim.)

Post vojnika u ratu je obaveza ako se nalazi na običnom zadatku i ako se ne smatra putnikom. Ako je u akciji i smatra se putnikom, tada ima izbor kao i putnik: da posti ili da se mrsi s obavezom da naposti. Ako je u teškoj i opasnoj akciji na koju bi mogao post negativno djelovati, ili da dovede u pitanje uspjeh, ili njegov život ili život njegovog suborca, bilo da je kod kuće ili na putu, onda mu je obaveza da se mrsi i naposti poslije, kada mu se ukaže prilika.

Ovi propisi se mogu izvesti iz analogije (kijasa), a, također, može se upotrijebiti kijas za druge, slične situacije.

Iz knjige: Ramazanski post (fikhski propisi)

Autor: prof. dr. Muharem Štulanović

Akos.ba