Koje su vrijednosti itikafa ?

Piše: Smail L. Handžić
Mu’tekif svoj itikaf započinje sa iskrenom i plemenitom namjerom, Allaha radi, i boravi u mesdžidu zbog potpune pokornosti Allahu. Sve njegove misli, čula, vrijeme i sama njegova djela su okrenuta ka traženju Njegovog zadovoljstva, i kloni se svih stvari mimo ibadeta. U itikafu je izvrsna prilika da čovjek ispravno shvati značenja riječi Uzvišenog: „Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine!“ Šejh-ul-islam, Ibn Tejmijjeh, Allah mu se smilovao, je rekao: „Ibadet je riječ koja obuhvata sve ono što Allah voli i sa čim je zadovoljan, od riječi i djela, tajnih ili javnih!“
Itikaf spada u pritvrđene sunnete na kojima je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, posebno ustrajavao po dolasku u Medinu nakon hidžre, odnosno od kako je ovom ummetu propisan post mjeseca ramazana. Itikaf je ibadet koji se uveliko razlikuje od mnogih drugih ibadeta samim tim što predstavlja izoliranost i usredsređenost ka Uzvišenom Allahu i napuštanje svih dunjalučkih izazova koji se nameću i ometaju pročišćenje ljudske duše i potpunost naše veze sa Gospodarom svih svjetova. Odatle slobodno možemo kazati da je itikaf, sa svim odgojnim vrijednostima koje u sebi sadrži, prava islamska medresa koja se redovno uspostavlja svake godine.

U jezičkom značenju, riječ itikaf označava boravak, zadržavanje i ustrajnost u nečemu, dok u šerijatskoj terminologiji itikaf označava boravak u mesdžidu sa namjerom činjenja ibadeta Uzvišenom Allahu. Odatle su i riječi Uzvišenog: „I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: “Hram Moj očistite za one koji ga budu obilazili, koju budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali.”“ (El-Beqareh, 125) Što se tiče hadisa Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, koji govore o itikafu, mogli bismo ih podjeliti u tri vrste: one koji općenito govore o propisanosti itikafa, zatim one koji opisuju stanje Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, za vrijeme njegova boravka u itikafu, i na one koji objašnjavaju broj godina u kojima je Poslanik činio itikaf.

STANJE ALLAHOVOG POSLANIKA U VRIJEME ITIKAFA

Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, je običavao da svoje vrijeme u itikafu, što je više moguće, provodi u mesdžidu, i ne bi izlazio iz njega osim sa ljudskom potrebom, zbog velike ili male nužde. Aiša, radijallahu ‘anha, je kazala: „…Dok je bio u itikafu, u kuću bi ulazio samo zbog potrebe!“ (Buhari, vidi El-Feth: 4/808) U mesdžid bi mu se donosila hrana i piće. Uprkos itikafu, održavao je svoju ličnu higijenu. U tom smislu se prenosi da je glavom provirivao u Aišinu sobu kako bi ga ona češljala. U hadisu od Urveta, a on od Aiše radijallahu ‘anhum, se prenosi da je kazala: „…Da je češljala Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi we selleme, iako je bila u periodu svog mjesečnog ciklusa. On je bio u itikafu, u mesdžidu, a ona u svojoj sobi odakle ga je mogla dohvatiti!“ (Buhari, vidi El-Feth: 4/807) Povodom ovog hadisa, Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, je rekao: „U ovom hadisu se obznanjuje dozvoljenost održavanja higijene, mirisanja, kupanja, brijanja i uljepšavanja, jer to sve podpada u smisao riječi češljanje. Većina islamskih učenjaka je mišljenja da je u itikafu pokuđeno sve ono što se smatra pokuđenim u mesdžidu!“ (4/807) Dok je boravio u itikafu, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, nije obilazio bolesnike niti je prisustvovao dženazama, a sve to zbog koncentracije i potpune posvećenosti ibadetu. Aiša, radijallahu ‘anha, je kazala: „Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, je prolazio pored bolesnika dok je bio u itikafu, onako kako uvjek ide, i ne bi se osvrtao niti raspitivao o njemu!“ Također, Urve nam prenosi da je kazala: „Sunnet je da onaj koji obavlja itikaf (mu’tekif) ne obilazi bolesnika, ne prisustvuje dženazi, ne dotiče ženu niti opći sa njom, niti da izlazi osim zbog neophodne potrebe. Nema itikafa osim sa postom (Oko ovog pitanja imamo razilaženje) niti u nekom mesdžidu mimo onog gdje se obavlja džuma.“ (Ebu Davud, 2/333) Njegove žene bi ga obilazile, a desilo je se da je jednu od njih i ispratio njenoj kući zbog velike nužde za tim gestom jer je bila noć. Od Alije ibn Husejna se prenosi „Da je Safijja, radijallahu ‘anha, došla Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi we selleme, u mesdžid u itikafu, pa kada se htjela vratiti on je išao sa njom. Tada ga je ugledao neki čovjek, Ensarija, pa ga je dozvao i rekao: „Dođi, ovo je Safijja!“ Sufijan je prenjeo da je rekao: „Ovo je Safijja! Zaista šejtan kola oko sina Ademovog kao i krv!“ (Buharija, vidi El-Feth: 4/819)

KOLIKO JE POSLANIK, SALLALLAHU ‘ALEJHI WE SELLEME, PUTA ČINIO ITIKAF

Poznato nam je da je post u mjesecu ramazanu propisan druge godine po Hidžri, te da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, preselio u jedanaestoj godini po Hidžri. Ovo nam govori da je on postio u devet ramazana. Ako se malo zainteresujemo o njegovom, sallallahu ‘alejhi we selleme, životu, vidjet ćemo da je činio itikaf ukupno šest puta. To je zbog toga što je u tri ramazana bio zauzet, jednom zbog Bitke na Bedru (2. H. god.), drugi put zbog oslobađanja Mekke (8. H. god.) i treći put zbog Bitke na Tebuku, tačnije zbog povratka iz nje i zauzetosti sa dolaskom i dočekom nekih delegacija (9. H. god.). Desilo se i to da je jedne godine napustio itikaf zbog svojih žena, ali ga je nadoknadio u mjesecu šewwalu. Sa ovim saznajemo da je itikaf obavio u pet ramazana od ukupno devet, a jedan u mjesecu šewwalu.

NEKI PROPISI VEZANI ZA ITIKAF

Itikaf možemo podjeliti na dvije vrste, na onaj koji je vadžib i onaj koji je pritvrđeni sunnet. Vadžibom postaje nakon zavjeta, što saznajemo iz hadisa koji prenosi Ibn Omer, radijallahu ‘anhuma, da je Omer upitao Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, rekavši: „U džahilijjetu sam se zavjetovao da ću u Svetom hramu učiniti jednu noć itikafa!“ Reče mu: „Ispuni svoj zavjet!“ (Buhari, vidi El-Feth: 4/809) U svojoj osnovi, itikaf je, dakle, pritvrđeni sunnet, jer je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, u njemu bio ustrajan i ne bi ga ostavljao osim zbog prijeke potrebe. Kada se desilo da ga je napustio, Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, ga je nadoknadio u šewwalu. Ez-Zuhri je kazao: „Čudim se ljudima zašto ostavljaju činjenje itikafa! Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, je znao neke stvari činiti i ostavljati, a itikaf nije ostavljao sve dok nije preselio!“ Kada je šejh Ibn ‘Usejmin, Allah mu se smilovao, upitan o itikafu, rekao je: „Itikaf u ramazanu je sunnet kojeg je činio Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, u svome životu, a i njegove žene nakon njega. Učenjaci su prenjeli koncenzus (idžma’) da je on sunnet! Međutim, itikaf se treba činiti na onaj način zbog kojeg je i propisan, a to je da čovjek strogo boravi u mesdžidu zbog činjenja pokornosti Uzvišenom Allahu, kada treba da potpuno ostavi sve dunjalučke poslove i posveti se samo pokornosti Allahu, daleko od dunjalučkih potreba. Tada treba da čini raznovrsne ibadete, poput namaza ili nečega drugog! Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, je činio itikaf tražeći u njemu noć Kadra. Mu’tekif se treba udaljiti od svih dunjalučkih zauzetosti, tako da u itikafu neće ništa ni prodavati niti kupovati, neće izlaziti iz mesdžida, neće ispraćati dženazu, neće obilaziti bolesnika… Međutim, ako ga zijareti neko od njegove porodice, i ako sa njima nešto i progovori, za to nema nikakve smetnje. Spominje se da je Safijja, radijallahu ‘anha, zijaretila Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, dok je on bio u itikafu, pa je sa njim razgovarala.“ (Vidi Fetawa islamijjeh) Za itikaf se vežu slijedeći šartovi (uslovi): da mu’tekif bude musliman, da je razuman, da je čist od velikih nečistoća (od džunupluka, menstruacije ili postporođajnog ciklusa) i da to bude u mesdžidu. Neki uslovljavaju da bude u mesdžidu gdje se obavlja džuma namaz da bi se izbjegao izlazak petkom. Ruknovi itikafa su nijjet (namjera), jer se djela vrednuju po namjeri, i sam boravak u mesdžidu. Rekli smo da se itikaf čini samo u mesdžidu, a to je zbog riječi Uzvišenog: „Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i’tikafu u džamijama.“ (El-Beqareh, 187), i zbog toga što su Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, njegove žene i ashabi, radijallahu ‘anhum, obavljali itikaf samo u mesdžidu, te se ni od jednog od njih ne prenosi da su to činili van njega. Čini se u zadnjih deset noći ramazana, sa početkom prije zalaska Sunca, isključivo zbog traženja noći Kadra, koja je u jednoj od njih. To saznajemo iz predaja koje govore da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, boravio u itikafu čitav mjesec, pa kada mu je kazano da je noć Kadra jedna od zadnjih deset noći, itikaf je činio samo u njima. Osim navedenog razloga, itikaf se čini i zbog osamljivanja sa Uzvišenim Allahom, zbog popravljanja duše i srca, zbog potpunog posvećivanja ibadetu (namazu, dovi, zikru, učenju Kur’ana…), zbog očuvanja posta od svega onoga što ga narušava i umanjuje njegovu vrijednost (duševni i ljudski prohtjevi), zbog umanjivanja dunjalučkih mubah-stvari i zuhda prema njima. Itikaf će pokvariti bespotreban izlazak iz mesdžida, općenje sa ženom, menstruacija ili postporođajni ciklus, išček udovice i otpadništvo od vjere.

ODGOJNE VRIJEDNOSTI ITIKAFA

Spomenuli smo da je itikaf, ustvari, jedan vid prave islamske medrese koja zaista oplemenjuje i odgaja. Iako ta medresa traje samo nekoliko uzastopnih dana u čitavoj godini, njene vrijednosti su obilate i veličanstvene. U itikafu se praktično uče i sprovode ispravna i sveobuhvatna značenja riječi ibadeta. Mu’tekif svoj itikaf započinje sa iskrenom i plemenitom namjerom, Allaha radi, i boravi u mesdžidu zbog potpune pokornosti Allahu. Sve njegove misli, čula, vrijeme i sama njegova djela su okrenuta ka traženju Njegovog zadovoljstva, i kloni se svih stvari mimo ibadeta. U itikafu je izvrsna prilika da čovjek ispravno shvati značenja riječi Uzvišenog: „Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine!“ Šejh-ul-islam, Ibn Tejmijjeh, Allah mu se smilovao, je rekao: „Ibadet je riječ koja obuhvata sve ono što Allah voli i sa čim je zadovoljan, od riječi i djela, tajnih ili javnih!“ Također, to je izvrsna prilika da se ispravno razumije i govor Uzvišenog: „Reci: “Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji nema saučesnika; to mi je narađeno i ja sam prvi musliman.”“ (El-En’am, 162, 163) El-Kurtubi, Allah mu se smilovao, je rekao: „Život moj: tj. sve ono što činim u svom životu. Smrt moja: tj. ono što sam oporučio i ostavio nakon svoje smrti. Allahu, Gospodaru svih svjetova: tj. samo se nastojim Njemu približiti sa ovim!“ (Tefsir El-Kurtubi, 7/69) Osnovni razlog činjenja itikafa je traženje, odnosno činjenje ibadeta u veličanstvenoj noći Kadra, zbog koje je čitava kur’anska sura nazvana njenim imenom, a u kojoj Uzvišeni kaže: „Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr – a šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci – meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.“ U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, se navodi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, rekao: „Ko isposti ramazan, vjerujući i nadajući se (nagradi), bit će mu oprošteni svi protekli grijesi. A ko klanjao (tj. oživi svojim ibadetom) noć Kadra, vjerujući i nadajući se, bit će mu oprošteni svi protekli grijesi!“ (Buhari, vidi El-Feth: 4/784) Također, jedna od velikih odgojnih vrijednosti itikafa je i to što je on prava prilika za iskreni samoobračun zbog svih životnih nedostataka i propusta u našem odnosu prema Stvoritelju, i što je to prilika da donesemo veliku odluku o iskrenom pokajanju i popravku stanja. To je prilika da razmislimo o svojim djelima, da se korigujemo, vratimo u okrilje Allahove namjere o razlozima našeg stvaranja i još smjelije krenemo putevima Njegovog zadovoljstva, naročito u noći Kadra u kojoj je spas i sigurnost do svanuća. Itikaf je prilika da dobijemo naviku da češće boravimo, razumijemo važnost i da zavolimo mesdžid. Onaj koji stekne ovakvu naviku i čije srce postane vezano za mesdžid, nadati je se da će biti u hladu Allahovog Arša na Sudnjem danu, onda kada drugog hlada osim Allahovog ne bude! U hadisu o sedam kategorija ljudi koji će imati ovu privilegiju na Sudnjem danu se kaže: „…i čovjek čije je srce bilo vezano za mesdžid.“ (Buhari, El-Feth: 2/361) Osim toga, velike nagrade ima onaj koji boravi u mesdžidu i iščekuje namaz, jer se u hadisu od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, kaže da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, rekao: „Zaista meleki donose salawate na nekog od vas sve dok je on u mjestu gdje se namaz obavlja, i sve dok ne pokvari abdest: Allahu moj oprosti mu, Allahu moj, smiluj mu se! U namazu su neprestano oni od vas koje je namaz zauzeo i koje samo namaz sprečava da se vrate svojim porodicama!“ (Buhari, vidi El-Feth: 2/360) Itikaf je, također, prilika da se odreknemo dunjalučkih varljivosti, da se osjetimo kao pravi stranci, putnici i tuđini, na dunjaluku, te da se sjetimo stanja Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, i hadisa koji govore o tome. Između ostalih, i hadisa gdje ‘Aiša, radijallahu ‘anha, kaže: „Muhammedova, sallallahu ‘alejhi we selleme, porodica se nije zasitila pšenice tri dana uzastopno, od kako je došao u Medinu sve dok nije preselio!“ (Buhari, El-Feth: 13/68) Mogao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, uživati bolje nego svi dunjalučki vladari iz onog vremena, mogao je opustiti uzda svoje duše pa da njeni prohtjevi odlete u beskraj i nedogled, međutim, ožiljci na njegovom mubarek tijelu su govorili da je ovaj dunjaluk sa svim požudama bezvrijedan, te da je Ahiret i Džennet naša prava kuća, naša babovina od oca nam Adema, alejhis selam. Osim ovih, itikaf nas uči i odgaja ostavljanju ružnih navika, čuvanju jezika od svega što je bezkorisno, o razmišljanju o mudrosti i veličini Allahovih stvorenja, o strpljivosti i izgradnji visokih ambicija, o pravom načinu zadovoljenja ljudske duše i postizanja sreće, navikava nas na učenje Kur’ana, na iskrenu tewbu, na nočni namaz, na planiranje i racionalno trošenje vremena, uči nas načinima postizanja Allahovog zadovoljstva i ljubavi, islamskom bratstvu, pročišćenju duše i srca, značenjima istinskog slijeđenja Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, i još mnogim drugim vrijednostima.

Molim Uzvišenog da nam podari pravi islamski odgoj, da oplemeni naše duše, oprosti nam grijehe i primi od nas naša dobra djela!

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/