Postoje ljudi koji za sebe tvrde da se bave narodnom medicinom. Kada sam otišao jednom takvom “ljekaru”, tražio je od mene da napišem svoje i majčino ime i rekao da mu naredni dan ponovo dođem. Kada mu se dođe sljedeći dan, dotični “ljekar” uspostavlja “dijagnozu”. Ima među njima i onih koji govore da pri liječenju koriste Allahov, dželle šanuhu, govor. Šta vi mislite o tim ljudima i kakav je propis u pogledu posjećivanja ovih “ljekara”?
KVIZOVI I IGRE
Dodaj Moj Islam
Dodaj Moj Islam
na početni ekran
-
1
Tapni ⋮ meni u gornjem desnom uglu Chrome-a
-
2
Skrolaj i tapni „Dodaj na početni ekran"📲 Dodaj na početni ekran
-
3
Tapni „Dodaj" u dijalogu koji se pojavi
Ikonica će se pojaviti na početnom ekranu telefona
Ako neko pri liječenju drugih postupa na gore navedeni način, nema sumnje da se takva osoba koristi radom džina i pri tome tvrdi da poznaje gajb (nepoznato). Kod takvih ljudi se nije dozvoljeno liječiti, niti se smiju pitati za kakav savjet. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govoreći o ovoj skupini ljudi, upozorava: “Ko ode vračaru i pita ga o nečemu, neće mu se primiti namaz četrdeset noći (dana).” (Muslim, Sahih, poglavlje: “Selam”, 2230.)
Od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se prenosi velik broj vjerodostojnih hadisa kojima se zabranjuje odlazak vračarima i sihirbazima, postavljanje pitanja njima, a prije svega se zabranjuje vjerovanje u ono što oni govore. Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Ko ode vračaru, pa povjeruje u ono što on govori počinio je kufr (nevjerstvo) u ono što je objavljeno Muhammedu.” (Ebu Davud, poglavlje: “Medicina”, 3904; Tirmizi, poglavlje: “Čistoća”, 135; Ibn Madže, poglavlje: “Čistoća”, 639. i Ahmed, 2/408.-476.)
Ko tvrdi da zna nešto od gajba, koristeći se bilo kojom metodom (bilo da se radi o ispitivanju imena oca, majke, rođaka i sl.), je vračar i on je od onih za koje vrijedi Poslanikova, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zabrana o vjerovanju u ono što oni govore.
Takve ljude treba izbjegavati i oni se ni za šta ne smiju pitati. “Liječenje” je kod njih svakako zabranjeno; makar tvrdili da liječe Kur’anom.
Šejh Ibn Baz, Fetve, str.22-23