Da li je punovažan razvod braka u trudnoći?

Puštanje trudnice legitimno je po mišljenju Hasana, Tavusa, Ibn Sirina, Ebu Sevra, Ebu Hanife, Malika, Šafije, Ahmeda, Ebu Ubejde, Ishaka, Ibn Hazma, tj. većine islamskih učenjaka iz prvih i potonjih generacija. (Vidjeti: El-Havil-kebir, 10/128, El-Muhalla, 10/161, Et-Temhid, 15/80, El-Mebsut, 6/15, El-Minhadž, 10/56, Šerhu Fethil-Kadir, 3/3/478, Zadul-mead, 5/219, Fethul-Bari, 9/351, Mugnil-muhtadž, 4/499, Keššaful-kina, 5/242, i Hašijetud-Dusuki, 2/363.)

U tome su smislu posegnuli za predanjem koje su zabilježili imam Muslim, Tirmizi i Ahmed, a u kojem stoji da je Ibn Omer pustio svoju ženu u mjesečnom ciklusu. Kada je Omer b. Hattab to spomenuo Allahovom Poslaniku, ﷺ, on je rekao: “Naredi mu neka je vrati, potom neka je pusti u periodu čistoće, ili trudnu!” Iz hadisa se nedvosmisleno zaključuje da je ženu dopušteno pustiti u trudnoći. Komentirajući Allahove riječi: “O Vjerovjesniče, kada htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite” (Et-Talak, 1.), Hasan Basri i Ibn Sirin govorili su: “Pustite ih čiste, ili nakon ustanovljene trudnoće.” (Vidjeti: Džamiul-bejan, 28/166.)

To je dopušteno čak i ako je muž s njom spolno općio za vrijeme trudnoće, za razliku od žene koja nije trudna: mora sačekati mjesečni ciklus, potom čisti period i pustiti je u periodu čistoće u kojem s njom nije spolno općio. Usput da napomenemo: iddet, priček trudnice traje do porođaja, bez obzira o kojem se vremenskom periodu radilo: “A vrijeme čekanja trudnica jeste da rode.” (Et-Talak, 4.)

Neki učenjaci smatraju da je pokuđeno pustiti trudnicu, a neki čak kažu da je to zabranjeno. Njihova mišljenja nisu utemeljena u šerijatskim izvorima, više važe za iznimne stavove na koje se ne treba obazirati jer su u otvorenoj koliziji s jasnim hadisom, po Ibn Abdulberru, suprotstavljaju se konsenzusu pravnika iz četiri odabrana stoljeća, a koji je spomenuo u kapitalnom djelu Et-Temhid,15/80, a Allah, opet, najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović