PRAVILNO PISANJE RIJEČI „INŠALLAH“

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Pravilno pisanje arapskih riječi u bosanskom jeziku, tj. transkripcija arapskih riječi na bosanski, podliježe pravilima pravopisa bosanskog jezika, a ne arapskog, turskog ili engleskog.

Dr. Senahid Halilović u knjzi „Pravopis bosanskog jezika“ na 264. strani je naveo da se ova riječ piše „inšallah“ (u prijevodu: Ako Allah da). Znači, nije pravilno da se piše: „inšAllah“, inšaAllah, inshAllah“, niti „in sha Allah“. Po pravopisu bosanskog jezika veliko slovo se ne piše u sredini riječi, niti se pišu slova koja se ne čitaju niti se riječ inšallah, koja znači Ako Allah da, piše sa tri riječi.

Takođe, po pravopisu bosanskog jezika riječ mašallah se piše „mašallah“ (u prijevodu: Po htijenju Allahovom) (Pravopis bosanskog jezika, Senahid Halilović, str. 324).

Isto tako po pravilma bosanskog pravopisa pišu se mnoge druge arapske riječi: elhamdulillah, subhanallah, barekallahu fikum, džezakumullahu hajren, jerhamukellah i slično.

A što se tiče razloga zbog kojeg je navodno sporno pisati riječ „inšallah“, a to je ono što se pripisuje dr. Zakiru Naiku ako je to uopće pouzdano: da ne bismo trebali pisati „InshaAllah“ ili „Inshallah“ (ili „inšallah“) jer to znači STVARANJE ALLAHA, te da zbog toga treba pisati ispravno sa tri razvojene riječi „In Shaa Allah“.

Onaj ko je ovo izustio očito ne poznaje niti arapski jezik niti pravla pravopisa bosanskog jezika u pisanju arapskih riječi. O ovom drugom već je bilo govora.

A nepoznavanje arapskog jezika se ogleda u sljedećem:

Dvije arapske riječi (إنشاء الله) INŠAULLAH znače Allahova izgradnja ili Allahovo pravljenje, a ne „Stvaranje Allaha“ (kako je pogrešno prevdeno), kao što Bejtullah znači Allahova kuća, Rizkullah znači Allahova opskrba, Halkullah znači Allahova stvorenja, itd.

Prema tome, sa te strane nije sporno izgovarati „inšallah“, jer nema sporno značenje a i razlikuje se riječ „inšaullah“ od riječi „inšallah“ u višku slova „u“ u riječi „inšaullah“. A u arapskom jeziku ogromna je razlika između tri riječi „In ša'e Allah“ i dvije riječi „Inša'u Allah“.

A ako se spornost pisanja i izgovaranja „inšallah“ vraća na naredbodavnu formu glagola „Enše'e-junši'u“, tj. da dvije riječi u arapskom (أنشأِ الله) „ENŠI'ILLAH“, a što znači „Izgradi (ili napravi) Allaha“, imaju sporno značenje te da zbog toga treba izbjegavati pisanje „inšallah“. Odgovor je da je očita razlika između pisanja riječi „inšallah“ i riječi „enši'illah“.

Prema tome, po pravopisu bosanskog jezika pravilno je pisati „inšallah“, a naravno čita se onako kako piše. Ovakvo pisanje i čitanje nema sporno značenje u arapskom jeziku.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com