Da li je moj brak berićetan bez prisustva staratelja?

Uzvišeni Allah stvorio je ljude kako bi ih ispitao ko će od njih ljepše postupati, kako je to u Kur’anu i rekao: “On je u šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio – a Njegov prijesto je iznad vode bio – da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati.” (Hud, 7)
Ljude od Allahovog puta često odvraćaju njihovi prohtjevi. Te prohtjeve Svemogući Allah je usadio u ljudima kako bi se prepoznali oni koji će dati prednost pokornosti Allahu nad vlastitim prohtjevima.
Islam ne traži od svojih sljedbenika da potpuno ignoriraju svoje prohtjeve ili da ih iskorijene, jer islamski propisi su potpuno u skladu sa čovjekovim potrebama, međutim islam postavlja određene granice kojima štiti čovjekovo dostojanstvo i ukazuje na najljepši put.
Što se tiče spolnog nagona, islam uvažava tu ljudsku potrebu te dozvoljava brak i podstiče na njega, a s druge strane zabranjuje blud i nemoral, čime štiti dostojanstvo muškarca i žene, kao i djeteta koje će doći na ovaj svijet, osiguravajući mu časno porijeklo i topli roditeljski dom.
Desi li se da musliman, ili muslimanka, počini kakav grijeh, taj grijeh treba skriti od drugih, kako se još neko ne bi poveo za njim, zatim dužan je pokajati se Allahu, odlučiti da se više neće vraćati tom grijehu i žaliti zbog propusta koji je učinio. Kada nakon toga od Allaha zatraži oprost, Allah će mu pokajanje prihvatiti i grijehe oprostiti. Štaviše, grijehe će pretvoriti u dobra djela. Rekao je Uzvišeni: “I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati.”
Zatim, upućujući radosne vijesti onima koji se iskreno pokaju, Uzvišeni kaže: “Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Furkan, 68-70)
Blud činiti ili imati vanbračnu vezu jedan je od velikih grijeha i ružno djelo. Onaj ko posrne i zapadne u takvo nešto, ako razmišlja o stajanju pred svojim Gospodarom, požurit će sa tevbom i iskrenim pokajanjem.
Udaja za nemuslimana tretira se bludom, jer takav brak je u islamskom pravu ništavan. Muslimanki je kategorički zabranjeno da se uda za nemuslimana, a na to ukazuje kur’anski ajet: “One (vjernice) njima (nevjernicima) nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni.” (El-Mumtehina, 10)
Šehadet, svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik – ključ je Dženneta i ključ islama. Izgovorom tih riječi zvanično se postaje musliman. Međutim, formalni izgovor, bez ubjeđenja u istinitost tih riječi, nije dovoljan. Biti musliman znači biti predan Allahu, vjerovati u temeljna islamska ubjeđenja i praktično primjenjivati islamske propise.
Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, govorio je: “Islam je izgrađen na pet stvari: svjedočenju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, hodočašću Kabe i postu mjeseca ramazana.”
Uzvišeni Allah često u Kur’anu, spominjući vjernike, kaže: “Oni koji vjeruju i čine dobra djela” (Er-Rad, 29). Time se ukazuje na usku vezu između vjerovanja i djela. Onaj ko iskreno vjeruje, to će verbalno posvjedočiti, a zatim će se to vjerovanje odraziti na njegova djela, jer vjera je ubjeđenje, riječ i djelo.
Prema tome, nemusliman koji samo formalno izgovori šehadet bez ličnog ubjeđenja i želje da islamski propisi pronađu svoje mjesto u njegovom životu, ostaje zabranjen muslimanki, a brak s njim nije dozvoljen.
Ako je pak osoba s kojom ste stupili u brak prihvatila islam vjerujući u istinitost te vjere, brak je validan, a time i berićetan, u protivnom veza s njim se mora prekinuti.
Što se tiče dozvole staratelja pri sklapanju braka, učenjaci imaju različite poglede, a preferirajuće mišljenje jeste da je pristanak staratelja uvjet da bi brak bio ispravan. Međutim, ukoliko osoba koja nije upućena po ovom pitanju, sklopi brak  kod vjerskog lica koje, postupajući po hanefijskom mišljenju, ne uvjetuje pristanak staratelja, brak je validan. To znači da odsustvo staratelja u spomenutom slučaju neće utjecati na ispravnost braka i berićet u njemu. Pored svoje bitnosti, pitanje staratelja u ovom slučaju nije primarno, jer je u sjenci bluda i udaje za nemuslimana, a spas je u ostavljanju grijeha i iskrenom pokajanju.
Odgovorio: mr. Hakija Kanurić