Sa teškom mukom obavljam namaz i uzimam Kur’an

Alejkumusselam. Stanje slabosti i malaksalosti praktikovanja vjere kroz koje prolaziš je ono što uglavnom snalazi svakog čovjeka, na tebi je da ne dozovoliš da te to odvede u grijehe i ostavljanje sunneta (svega onog sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem). Ovo je opisano u nekoliko hadisa u kojima je data smjernica kako da se musliman ponaša kada dođe u tu fazu i krizu.

Naime, bilježi imam Ahmed u svom Musnedu u nekoliko rivajeta od Abdullah ibn ‘Amra, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao stanje zanosa i slabosti u praktikovanju vjere, sve ove rivajete je Šu’ajb Arnaut ocjenio vjerodostojnim osim jednog koji je dobar.U prvom rivajetu kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svako djelo ima zanos (žar, ushit), a svaki zanos ima malaksalost (slabost), pa čija malaksalost bude na mom sunnetu on je se spasio, a čija malaksalost bude na onome što je mimo toga propao je“.

U drugom rivajetu: “Zaista svaki pobožnjak prolazi kroz stanje zanosa, a svaki zanos ima (period) malaksalost ili prema sunnetu ili prema novotariji. Pa onaj čija malaksalost bude na sunnetu ostao je na uputi, a onaj čija malaksalost bude na nečemu mimo toga propao je“.

U trećem rivajetu je došlo da je Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhuma, spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ljude koji se mnogo trude u činjenju ibadeta, pa je rekao: “To je žar islama i njegov ushit, a svaki žar ima zanos a svaki zanos malaksalost (period slabosti). Pa čija malaksalost bude na umjerenosti i sunnetu to je pravi put (kojim treba ići), a čija malaksalost bude na grijesima taj je propao“.

U četvrtom rivajetu je Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhuma, spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ljude od njegovih ashaba koji se mnogo trude u ibadetima, pa je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “To je žar islama i njegov ushit, a svaki žar ima zanos a svaki zanos malaksalost (period slabosti). Pa čija malaksalost bude na Kitabu i sunnetu to je pravi put (kojim treba ići), a čija malaksalost bude na griješenju prema Allahu taj je propao“.

U petom rivajetu je došlo da je Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhuma, oženio neku ženu od Kurejšija pa joj nije prilazio jer se posvetio postu i namazu. To je spomenuto Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je rekao: “Posti svakog mjesaca tri dana”, a on odgovori: “Ja mogu više od toga”, sve dok nisu stigli do toga da mu je rekao: “Posti dan mrsi dan”. Zatim mu je rekao: “Prouči Kur’an (hatmu) svakog mjeseca”, a on mu odgovori: “Ja zaista mogu više od toga”, pa mu reče: “Uči ga svakih petnaest dana”, a on odgovori da može više od toga, pa mu reče: “Uči ga svakih sedam dana”, sve dok mu nije rekao: “Uči ga svaka tri dana”. A onda je dodao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svako djelo ima zanos (žar, ushit), a svaki zanos ima malaksalost (slabost), pa čija malaksalost bude na mom sunnetu on je se spasio, a čija malaksalost bude na onome što je mimo toga propao je“.

Značenje ovog hadisa sa svim njegovim rivajetima je pojašnjeno u sličnom hadisu kojeg bilježi Tirmizi u svom Džamiu od Ebu Saliha, radijallahu anhu, a kojeg su Tirmizi i Albani ocijenili dobrim. U tom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Svaka stvar ima zanos, a svaki zanos ima malaksalost, pa ko bude umjeren izbjegavajući pretjerivanje u stanju zanosa i popustljivost u stanju malaksalosti, nadati je se da će uspjeti. A ako u njega budu upirali prstom (zbog njegovog pretjerivanja u zuhdu i ibadetu da bi postao poznat) ne računajte na njega (jer to radi da bi u njega upirali prstom)“.

Prema tome, na tebi je da budeš umjerena u pridržavanju vjere, da ne popuštaš od onog na čemu si bila niti da u jednom periodu pun zanosa i entuzijazma činiš što više dobrih djela a zatim zbog malaksalosti ostaviš sve ili budeš na ivici islama. Svaki dan uči Kur’an, čitaj islamsku literaturu, klanjaj nafilu i slično, ali bez prenemaganja i samoopterećivanja. Ako si već spala ispod granice držanja sunneta, stresi sa sebe prašinu klonulosti, uspravi se i vrati se na sredinu. Biljež Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Činite dobra djela koliko ste u mogućnosti, jer zaista Allahu neće dosaditi sve dok vama ne dosadi“, takođe u istom hadisu: “Allahu je najdraže djelo ono koje se ustrajno radi pa makar bilo i malo“.

Pored spomenutog, od razloga malaksalosti i slabosti u vjeri je svakako otvrdlo srce, odnosno da srce iz raznoraznih razloga dođe na taj stepen da ne osjeća slast, užitak i ljepotu ibadeta koje čovjek obavlja. Namaz sa teškoćom i bezvoljnošću klanja bez ikakvog prisustva srca i duše, nema volje za učenjem Kur’ana a ako ga iz navike uči ne doživljava njegova značenja i ljepotu niti mu se povećava iman i tome slično pri obavljanju nekih drugih ibadeta. Na onome čije srce otvrdne je da čini dobra djela sa kojima se budi i omekšava srce, a neka od tih djela su:

– čitanje i spoznavanje Allaha preko Njegovih imena i svojstava, jer spoznaja Allahovih svojstava poput toga da On sve zna, da sve vidi i sve čuje, razmišljanje o dubini ovih značenja omekšava srca kod iskrenih Allahovih robova tako da time postaju spremna za veću pokornost Uzvišenom i predanost ibadetu.

– razmišljanje o Džennetu u Džehennemu i onome što vjernike i kjafire čeka tamo.

– sjećanje na smrt koja će sve nas zadesiti, takođe života u berzehu, kaburskom iskušenju i slično. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu: “Mnogo se sjećajte onoga što uništava užitke (smrti)“.

– posjećivanje mezarja jer kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu: “Bio sam vam zabranio posjećivanje kaburova, pa sad ih posjećujte“, a u drugom rivajetu je došao dodatak: “Jer ono (posjećivanje) podsjeća na ahiret“, a u trećem dodatku: “I umanjuje pohlepu za dunjalukom“.

– razmišljanje o lošem (ili lijepom) završetku na dunjaluku.

– razmišljanje o počinjenim grijesima što treba da postakne na mnoštvo dobrih djela.

– razmišljanje o Allahovim znakovima stvaranja, tj. savršenstvu Allahovog stvaranja.

– druženje i boravljenje u društvu dobrih i bogobojaznih ljudi koji podstiču na dobro i takvaluk.

– činjenje mnoštva raznoraznih dobrih djela koja su garant povećanja imana.

– čitanje biografija velikana, učenjaka i dobrih prethodnika ovog Ummeta.

– čitanje knjiga iz oblasti rekaika i zuhda.

– upućivanje iskrene dove Uzvišenom Allahu da ti srce učini poniznim, blagim, koje voli hajr a mrzi loše.

– čitanje Kur’ana sa dubokim razmišljanjem koristeći tefsire, i tako dalje. Uz ovo treba još dodati da svako slobodno vrijeme trebaš koristiti u slušanju audio i video predavanja koja se danas mogu naći skoro na svakoj islamskoj stranici. Takođe, nezaobilazan način liječenja malaksalosti u vjeri i tvrdog srca, ne samo otklanjanje džehla i druženje sa mu’minima kako to neki misle, je svakako prisustvovanje dersovima i predavanjima uživo.

Na kraju treba dodati da je moguće da ono što doprinosi takvom stanju u kojem se nalazi je i vrsta posla koji obavljaš. Možda se na tom poslu fizički puno iscrpljuješ što ne odgovara prirodi žene, ili se miješaš sa muškarcima koji ti nisu mahremi, ili slušaš priče, komentare ili gledaš harame koji slabe tvoju vjeru i iman i tome slično. A sve ovo nema sumnje itekako negativno utiče na iman i vjeru jedne muslimanke te zbog toga trebaš preispitati posao kojim se baviš, njegovu nužnost ili mogućnost promjene i tome slično kako ne bi negativno uticao na tvoju vjeru. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com