Kako se odnositi prema onim učenjacima koji taje istinu od ljudi?

Vrijednost određenog društva mjeri se po kvaliteti učenjaka toga podneblja. Učenjaci su kičma ummeta. Onaj ko vrijeđa i omalovažava učenjake on, ustvari, lomi kičmu ummeta, želeći ga odvojiti od učenjaka. Ako to uspije učiniti, tada je utroba zemlje za vjernike bolja od njene površine. Kakva je vrijednost ovog svijeta ako na njemu nema istinskih nasljednika Allahovih vjerovjesnika. Ubada b. Samit prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ne pripada nam onaj ko ne poštuje starijeg, ko nije milostiv prema mlađem i ko ne zna pravo učenog.” (Ahmed, 5/323, Hakim, 1/122, i Bejheki, u djelu El-Medhal, 2/175. Imam Hakim i Zehebi ovaj hadis smatraju ispravnim, a imam Hejsemi i Albani dobrim. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid 8/14 i Sahihul-džamia 2/957.)

Poznati tabiin Tavus govorio je: “Uvažavanje islamskih učenjaka dio je vjere.” (Abdurrezzak, 11/137, i Ibn Abdulberr, u djelu El-Džamia, 1/459, sa ispravnim lancem prenosilaca.) Imam Izz b. Abdusselam s pravom je rekao: “Učenjaci Muhammedovog, ﷺ, ummeta najodabraniji su ljudi.” (Vidjeti: Šerhul-akidetit-Tahavijja, 2/741.) Zejd b. Sabit jednom je prilikom klanjao dženazu pa mu je potom dovedena mazga koju je uzjahao. Ibn Abbas, radijallahu anhu, priđe, uze za povodac Zejdove mazge i stade je voditi. Zejd reče: “Zar vodiš moju mazgu a ti si amidžić Allahovog Poslanika, ﷺ?!” “Mi ovako postupamo s našim učenim”, uzvrati mu Ibn Abbas. Zejd tada poljubi Ibn Abbasa u ruku i kaza: “Mi ovako postupamo s Resulullahovom, ﷺ, porodicom.” (Ibn Abdulberr, u djelu El-Džamia, 2/514, Hakim, 3/478, Ibn Sa‘d, 2/360, i Taberani, 5/107, sa ispravnim lancem prenosilaca, tvrde Hakim, Zehebi i Ibn Hadžer. Vidjeti: El-Isaba, 1/543.) Rebia b. Sulejman govorio je: “Allaha mi, nikada se nisam napio vode pred imamom Šafijom, iz poštovanja prema njemu.” (Menakibuš-Šafi, 2/145, i El-Medhal, 2/188, od imama Bejhekija.)

Imam Ahmed pripovijedao je: “Družio sam se s Hušejmom b. Beširom Sulemijom četiri godine i nikada ga nisam ništa upitao, osim dva pitanja, iz poštovanja prema njemu.” (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 8/290.) Ishak Šehid izjavio je: “Jahja b. Kattan klanjao bi ikindiju potom bi se naslonio na zid, a ispred njega bi stali Ali b. Medini, Šazekuni, Amr b. Ali, Ahmed b. Hanbel, Jajha b. Mein i neki drugi i slušali bi hadise od njega. Ostali bi stajati tako do akšama iz poštovanja prema svom učitelju.” (Vidjeti: Tehzibul-kemal, 8/41.) Abdurrahman b. Vakid veli: “Ljudi su stojali pred vratima imama Malika kao da su se okupili pred vratima kakvog vladara.” (Vidjeti: Tezkiretul-huffaz, 1/207.)

U drugoj verziji stoji da su se ljudi skoro gušili od velike gužve pred njegovim vratima. (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 8/111.) Ovako su se odabrane generacije odnosile prema znanju i učenjacima, pa ih je Svevišnji Allah uzdignuo i sačuvao njihov spomen do Sudnjeg dana. Kada uzmemo u obzir ovu činjenicu, bit će nam potpuno jasno stanje u kojem se mi nalazimo. Mnogi omladinci još nisu ni pokucali na vrata znanja, makar da su nešto i naučili, i gdje su oni u odnosu na imame ovog ummeta, prigovaraju učenjacima koji su svoje djetinjstvo, zrelu i poznu dob stavili na raspolaganje dini-islamu. Bez imalo ustručavanja i stida govore pogrdno o najboljim sinovima ovog ummeta. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Jedan od predznaka Sudnjeg dana jeste stjecanje znanja pred mladim ljudima.” (Ibnul-Mubarek, u djelu Ez-Zuhd, 1/142, Ebu Amr Dani, u djelu Es-Sunen, str. 148/435, i Taberani, 22/361-362, sa dobrim lancem prenosilaca. Pod riječima: “Pred mladim ljudima…” misli se na neučene.)

Ipak, smatramo da je njihovo takvo ponašanje vid Allahove milosti prema učenjacima: nadati se da im Allah, dželle šanuhu, želi povećati stupanj zbog ezijeta koji im čine neznalice, koje istežu svoje vratove iznad onih koji su najpreči da kažu istinu i da je objasne ljudima. Molim vas zamislite: učenjaci su kukavice, pa je Svevišnji Allah počastio ummet s omladincima koji su naučili pet ajeta – od toga četiri pogrešno, da bi objasnili ljudima ispravno vjerovanje i upozorili na “ulemu hajza i nifasa”! Ako se ovakvo nešto ne smatra ohološću, onda ne postoji zlo koje se zove oholost. Oholi ljudi nikada nisu imali koristi od svog znanja. Mudžahid b. Džebr govorio je: “Dvojica ne mogu nikada naučiti: stidljiv i ohol.” (Ebu Nuajm, sa ispravnim lancem prenosilaca.)

Davno je rečeno: “Meso islamskih učenjaka otrovno je: ko ga pomiriše, razboljet će se; ko ga pojede, umrijet će.” Nije mi jasno značenje riječi “učenjaci koji taje istinu”. Islamski učenjaci nikada nisu prikrivali istinu i nije dozvoljeno imati takvo mišljenje o najboljim sinovima ovoga ummeta. Onaj ko ne govori istinu i ne postupa po njoj ne može se tretirati učenjakom. Naš Gospodaru, ne odvedi nas na stranputicu nakon što si nam na Pravi put ukazao, amin!

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović