Da li postoji dokaz da Allahov poslanik Muhammed nije znao ni čitati ni pisati?

Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od ružnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.” (El-A‘raf, 157) Kurtubi, poznati mufessir, tumačeći ovaj ajet i riječ ummijj (koji ne zna čitati ni pisati) navodi sljedeće: “Ibn Abbas, r. a., tumačeći riječ ummijj rekao je: ‘Vaš Poslanik, ﷺ, bio je ummijj, nije znao ni pisati, ni čitati, ni računati. Uzvišeni Allah kaže: ‘Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao.’” (El-Ankebut, 48)

Tumačeći ovaj zadnje citirani ajet, Ibn Kesir je rekao: “Zatim Uzvišeni Allah kaže: ‘Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao.’ (El-Ankebut, 48), to jest, ti si, Muhammede, proveo svoj život prije primanja Objave među svojim narodom, a svi oni, kao i drugi, dobro znaju da ti nisi znao ni čitati ni pisati. Ovaj opis Allahovog Poslanika, ﷺ, naveden je i u prije objavljenim knjigama: ‘Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od ružnih odvraćati ih…’ (El-A‘raf, 157) Tako Allahov Poslanik, ﷺ, do kraja svog plemenitog života nije naučio da piše. On je imao svoje pisare koji su pred njim bilježili Objavu i pisali pisma kraljevima i vladarima toga vremena… Uzvišeni Allah kaže: ‘…inače, posumnjali bi oni što laži govore’ (El-Ankebut, 48), tj. da si znao čitati i pisati, to bi moglo dati povoda nekim džahilima (neznalicama ) da tvrde kako si svoje znanje preuzeo iz drevnih knjiga koje vode porijeklo od nekih poslanika. Bez obzira što su oni vrlo dobro znali da je on ummijj i da ne zna čitati, ipak su izrekli sljedeću tvrdnju bez ikakvog osnova: ‘I govore: To su izmišljotine naroda drevnih, on traži da mu se prepisuju i ujutro i naveče da mu ih čitaju’ (El-Furkan, 5).”

U drugom ajetu Allah, dž. š., kaže: “On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.’” (El-Džuma, 2) Tumačeći ovaj ajet u svom Tefsiru, Kurtubi je naveo sljedeće: “Riječ ummijjun, koja se spominje u ovom ajetu, znači – oni koji ne znaju pisati, a pripadnici plemena Kurejš bili su takvi. Mensur prenosi od Ibrahima da je rekao: ‘Ummijj je onaj koji čita, a ne zna da piše.’ ‘…jednog između njih…’, tj. Muhammeda, ﷺ… I on je bio ummijj, nije znao čitati iz knjige, niti je učio kod nekog učenog čovjeka. Imam Maverdi kaže: ‘Ako bi se postavilo pitanje zašto se potencira na tome da je Allahov Poslanik, ﷺ, bio ummijj, kao odgovor na njega možemo navesti tri razloga:

da bi njegovo realno stanje bilo u skladu sa opisom i nagovještajem prethodnih poslanika, alejhimus-selam;ako je njegovo stanje, u tom pitanju, bilo podudarno sa njihovim, onda je to bio jedan od činilaca da bude lakše prihvaćen;Da bi se odstranila svaka sumnja i pomisao da je znanje za svoju misiju crpio iz knjiga koje je čitao. Sve ovo dokaz je istinitosti poslanstva Muhammeda, ﷺ, i njegove mudžize.” (Ovaj citat prenesen je u skraćenom obliku iz Tefsira imama Kurtubija)

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 75.