Esselamu alejkum.
Mogu li vas pitati dva duža pitanja? Tačnije radi se o dvije životne situacije i kako postupiti.
Prvo pitanje se tiče odnosa sa mojim ocem. Odrasla sam u porodici gdje je nasilje bilo normalno. Psihičko i fizičko. Otac je pio, kockao, bavio se kamatom i još mnogim stvarima. Mama dok je bila s njim prvih godina nije radila, poslije se zaposlila jer on nije izvršavao svoju obavezu da nas hrani, a kamo li šta drugo. Varao je mamu s drugom ženom. Nakon njihovih 29 godina braka, a kada sam ja imala 12 godina, njihov brak je pukao tako što je on otišao iz grada i nismo imali nikakav kontakt s njim. Ostao je dužan veliki novac nekim kriminalcima koji su, nakon što nisu mogli njega naći i stupiti u kontakt s njim, počeli nas terorisati. Vezali su nam šteku nekim kanapima tako da nismo mogli izaći bez policijske intervencije, zvali su mamu sa skrivenog broja u gluha doba noći itd itd. Tražili su njega, a mi nismo znali gdje je on i šta radi. Ostavio je i razne dugove u bankama, za režije, u nekakvim telefonskim pretplatama. Radi se o hiljadama maraka. U suštini, on je nas zaboravio i nije ga bilo 11 punih godina… Nakon toga, desio se slučaj da je stan od njegovih roditelja ostao njemu i njegovom bratu, pa ga žele prodati. Vratio se i pokušao uspostaviti kontakt. Ja sam se u međuvremenu pokrila, završila srednju, fakultet i udala se. Ne želim da znam za njega, al se bojim da ne činim veliki grijeh zbog toga. Prošla sam dva-tri puta pored njega, mislim da me nije ni prepoznao. Nisam mu prišla. Ne osjećam ništa.
Moje pitanje glasi: Da li imam ikakve obaveze prema njemu?
Toliko mi je bola nanijeo, ne mogu vam ni opisati. Ne volim ga. Ne mrzim ga. Jednostavno ne osjećam ništa prema vlastitom ocu. Voljela bih da ga ne viđam. Kada bih ga srela, ja ne bih imala šta da mu kažem. Jednostavno nemam riječi poslije svega. Ništa. Muk. Tišina. Praznina. Razumijem da je pitanje teško, ako i ne odgovorite nije problem. Pokušala sam u što kraćim crtama da vam opišem situaciju, ali vjerujem da je teško i razumjeti i zamisliti ovo što sam napisala nekome ko nije bio u takvoj situaciji. Ne znam kome da se obratim, pričala sam s najboljom prijateljicom, ona kaže da bi za svog oca život dala, a da se nađe u mojoj situaciji, ne zna ni sama kako bi postupila.
Što se oca tiče i vašeg odnosa sjeti riječi Uzvišenog gdje kaže: “Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, kod Mene je krajnje odredište. A ako budu nastojali da te nagovore da Meni u obožavanju pridružuješ ono o čemu ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na dunjaluku, velikodušno ponašaj.”, a tebi ove riječi sigurno nisu nepoznanica. Na tebi da budeš u pokornosti roditeljima sve dok te roditelji ne odvode sa Allahovog puta i Njegovog zadovoljstva. On šta god da je uradio, moraš održavati kontakt sa njim, makar činio i najteže grijehe, opet moraš imati kontakt sa njim. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je javno govorio o jednom čovjeku, i njegovoj porodici, govoreći da nisu dobri, da pri sebi imaju nedostataka, grešaka itd, dodaje: ja održavam vezu sa onim ko održava vezu sa svojom rodbinom, a drugom hadisu kaže: “Ne održava se rodbinska veza onda kada i oni sa njim održavaju vezu, već je održava onaj kada je rodbina prekine.” Što znači da je na tebi da se javiš svom babi, stupiš sa njim u kontakt i viđaš se onoliko koliko si u mogućnosti. A također ti kao vjernica treba da znaš da ti je ovo prilika da ga pozoveš da se vrati Uzvišenom Allahu, i da ga obavijestiš da ako se bude pokajao od svega da će mu Uzvišeni oprostiti, i da ga podržiš u tome, a i da ti muž bude podrška u tome. To je moje mišljenje, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Prof. Haris A. Bećović