Zar konsenzus učenjaka može biti dokaz pored Kur’ana i hadisa?

Učenjaci islamske jurisprudencije konsenzus učenjaka definiraju kao: “Jednoglasni stav mudžtehidâ (pravnih eksperata) jednog vremena nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellam, o određenom vjerskom pitanju.” Kada se islamski učenjaci u određenom vremenu ili kroz historiju slože na nekom pitanju, tada njihov jednoglasni stav biva kategorički dokaz u šerijatu. (Uporediti: Muzekkiretu usulil-fikh, str. 231, od šejha Šenkitija i Idžmaat Ibni Abdilberr, 1/41.) Uzvišeni Allah rekao je: “A ko se suprotstavi Poslaniku nakon što mu se jasno pokaže Pravi put, i slijedi put koji nije put vjernika, pustit ćemo ga da čini što je naumio, i bacit ćemo ga u Džehennem, a ružno je to boravište.” (En-Nisa, 115.) Izraz “put vjernika”, spomenut u ajetu, po mišljenju nekih učenjaka, odnosi se na konsenzus. (Uporediti: Medžmu’ul-fetava, 7/29.)

U jednom hadisu stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Moj se ummet neće složiti na zabludi.” (Ahmed, 6/396/27267, Taberani i Hakim. Zbog mnoštva lanaca prenosilaca kojima je hadis prenesen, šejh Albani ovaj je hadis ocijenio dobrim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 3/319-320, i Es-Silsiletud-daifa, 4/20.) Ibn Hazm nije prihvatio pojačavanje ovog hadisa, ali je kazao: “Iako ovaj hadis nije vjerodostojan, njegovo je značenje ispravno.” (Vidjeti: El-Ihkam, 4/527.) Imam Šafija smatra da je stvarni konsenzus jači od pojedinačnih (ahad) hadisa (tj. mimo mutevatir predanja). (Vidjeti: Adabuš-Šafi, str. 232, od Ibn Ebu Hatima, El-Kifajetu fi ilmir-rivaja, str. 437, Menakibuš-Šafi, 2/30, od imam Bejhekija, i Sijeru ealamin-nubela, 10/20.) Na ovaj smisao ukazao je i šejhul-islam Ibn Tejmijje. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 7/29, od Ibn Tejmijje.)

Ibn Huzejme veli: “Uvjereni smo da se učenjaci neće složiti na onome što je suprotno vjerodostojnim Poslanikovim, ﷺ, riječima kojima se ne suprotstavljaju drugi hadisi.” (Vidjeti: Sahihu Ibni Huzejma, 2/85, i Medžmu’ul-fetava, 19/144.) Dakle, stvarni konsenzus pravnika ne može biti u koliziji s argumentima, makar izgledalo da nije tako, jer konsenzus je ustvari mišljenje izvučeno iz šerijatskih dokaza. (Uporediti: Kešful-esrar, 3/482, od Alauddina Buharija, i Medžmu’ul-fetava, 19/144.)

Izraz “konsenzus pravnika” poznat je od vremena ashaba. Kada je upitan o broju tekbira na dženaza-namazu, Ibn Mes’ud je odgovorio: “Praktikovalo se na razne načine (različit broj tekbira), potom su se složili na četiri tekbira.” (Vidjeti: Et-Temhid, 6/335, i Bedaius-sanaia, 1/313.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović