Esselamu alejkum. Volio bih da mi odgovorite, ako mozete, na jedno pitanje. Klanjam, postim, izvrsavam obaveze svoje, one osnovne. Grijesim, i vidim svoje propuste, ali pokusavam uvijek da se popravim, i kada sam svjestan svoje pogreške tražim od Allaha oprosta.
Skoro mi je jedan brat, dobar musliman i iskren, rekao da idem u propast, što me je onako dirnulo, pogodilo baš, međutim, kasnije je rekao da me je time zelio samo prepasti, ali je ipak rekao. Razlog toga rečenog od njegove strane je, kako mi on kaže, da je vidio kod mene da se povodim za strastima, konkretno da jedem puno, pa mi je spomenuo da spavam, da se teško dižem iz postelje… Rekao mi je jos nekih stvari i sve to prihvatam, ali nešto sto mi i nije baš lijepo bilo čuti, a što mi je rekao je to da je sve to što ja radim daleko od suneta i slijeđenja Poslanika, savs.
Ja se nekako trudim, ali kad ti tako neko kaze, onda čovjek pomisli da je sve što je radio od suneta prije toga palo u vodu. Nekako je sve to na mene uticalo na način da više nisam svjestan ni ja da li je sve ovo što radim zapravo ispravno (iskreno), nekako mi se sve “pomutilo”. Ono što želim da vas pitam je: Da li je moj brat dobro postupio što mi je ove stvari rekao na ovakav način i kako u ovakvim situacijama treba da se postupi? Allah da vas nagradi!
Uvaženi moj brate u vjeri, zaista je mnogo toga što bi se moglo kazati ovom prilikom, ali zbog skučenosti sa vremenom mi ćemo se zadovoljiti sa nekoliko stvari:
Prvo, po mom skromnom mišljenju taj brat je više nego neispravno postupio. Ako je stanje onako kako si ti spomenuo, da se pridražavaš osnovnih načela vjere i da su spomenute stvari tvoji “najveći grijesi” zbog kojih ti ideš u propast, pa to je zaista smiješno. Koliko ti to jedeš, pa da to vodi u propast? Taj brat očito ne zna da u islamu postoji nešto što se zove razumijevanje prioriteta, kao što ne poznaje težinu grijeha i prijestupa koje insan može da učine.
Kao što dobra djela nisu na istom nivou, isto tako i grijesi i prijestupi nisu na istom nivo. Tako isto se razlikuje metoda koju insan koristi prilikom ukazivanja na sitnice u ljudskom životu, kao i metoda kojom se ukazuje insanu na prave velike grijehe koji vode u propast.
Drugo, pogledajte samo šta je on napravio sa tim svojim riječima. Postigao je suprotan efekat od onoga što je želio. Normalno, mi ne sumnjamo da je on imao lijepu namjeru. Da bi postigao određen cilje i dobro nije dovoljno samo imati ispravnu i dobru namjeru.
Jedne prilike Abdullah ibn Mes’ud prolazio je pored skupine ljudi koji su sjedili u džamiji i zajednički su spominjali Allaha, brojeći spomenute zikrove na kamenčiće. Kada ih je vidio, kazao im je: ”Da prebrojavate svoje grijehe bilo bi vam bolje od toga, a ja vam garantiram da od vaših dobrih djela ništa neće propasti. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, vi ili ste na uputi koja je bolja od upute Allahovog Poslanika ili otvarate vrata zablude?!”
”Tako nam Allaha, o Ebu Abdurrahmane, mi nismo željeli ništa osim dobra”, odgovoriše. Kada je to čuo, on im reče: ”Koliko je onih koji žele dobro, ali ga ne pogode.” (Ovu predaju zabilježio je imam Darimi, a šejh Albani ocijenio ju je vjerodostojnom, a mi smo je ovdje naveli u jednoj skraćenoj verziji.)
Treće, mislim da nema smetnje da nastaviš da se družiš sa tim insanom, ali isto tako smatram da je pametno da mu na jedan lijep način kažeš da je svojim postupkom kod tebe izazvao baš suprotno od onoga što je želio. Kako se ne bi desilo da još neko ne bude žrtva njegovih dobrih namjera. A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com