Selam alejkum!
Kakav je stav sto se tice sporta u Islamu i natjecanja, trka itd i da li zena ima mjesta u sportu? Dali je tacno da su se zene Muhammeda i zene muslimanke s.a.v.s natjecale i trcale za vrijeme Muhammeda s.a.v.s i kako su to mogle i radile ako su bile pokrivene – ustvari dali su ikako bile pokrivene dok su praktikovale sport? I da li ima objasnjenje zasto je to bilo potrebno za zenu u to doba da se bavi sportom, dali njeno ucestvovanje ne spada u grijeh (mislim na to da se odredjeni djelovi tjela isticu dok praktikuje sport koji nebi trebali da se isticu po Islamu da nebi hajmo reci zavodili druge?
AlejkumusSelam!
U osnovi bavljenje sportom od strane žene je dozvoljeno našto ukazuje vjerodostojan hadis od Aiše, radijallahu anha, kojeg bilježe Ahmed i Ebu Davud, a u kojem ona kaže: “Natjecali smo se ja i vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u trčanju pa sam bila brža. A kada sam se udebljala ponovo smo se natjecali u trčanju pa je on bio brži, rekao mi je: “Ovo je za ono“.
Međutim, da bi ženi bilo dozvoljeno da se bavi sportom treba da se ispune sljedeći uvjeti:
1- da taj sport odgovara prirodi žene,
2- da njeno bavljenje sportom bude povremeno a ne profesija kako je bavljenje sportom ne odvratilo od njene osnovne uloge i zadače u životu,
3- da svoje tjelesne ljepote ne pokazuje i ne ističe u obliku u kojem se to danas čini od strane žena koje se bave sportom,
4- da bavljenje sportom upražnjava među ženama sličnoj njoj ili među mahremima (osobama za koje joj je zabranjeno da se uda za sva vremena), daleko od miješanja sa muškarcima strancima (kojima je dozvoljeno da je ožene).
Kada žena ispuni ove uvjete nema smetnje da upražnjava sport, a u protivnom joj je zabranjeno bavljenje sportom. Takođe, treba dodati da je ženi muslimanki najbolje da upražnjava tjelesne vježbe i sportske aktivnosti unutar svoje kuće daleko od sportskih klubova i sportskih sala kako se ne bi na nju odnosio hadis: “Nijedna žena neće skinuti svoju odjeću van svoje kuće a da neće oskrnaviti ono što je između nje i Allaha“. Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi, kaže Tirmizi da je dobar a šejh Alabani ga ocjenjuje vjerodostojnim u “Sahihul-džami'” (5692). Ve billlahi tevfik.
Preuzeto sa stranice:N-UM.com