Davanje sadkatul fitra u novcu i nevjernicima

Alejkumusselam.

1.Što se tiče davanja sadekatul-fitra u novcu, učenjaci po tom pitanju imaju dva stava:
Prvi stav – zabrana davanja sadekatul-fitra u novcu, tj. obaveza je dati u namirnicama poput ječma, datula, pšenice i grožđica (što je došlo u hadisima), kao i riži, brašnu, makaronama, grahu i slično. Ovo je stav većine učenjaka ovog Ummeta, od malikija, šafija, hanabila, zahirija i mnogih drugih. Oni smatraju da ko da u novcu da mu sadekatul-fitr nije ispravan, tj. kao da ga nije ni dao.
Najjači dokaz ovog stava je hadis Ibn Omera, radijallahu anhuma: “Propisao je Allahov Poslanik, sallallahu laejhi ve sellem, sadekatul-fitr sa’a (četiri pregršta) od datula, sa’a od ječma…”. Hadis je jasan da je propisano u namirnicama pa je tako davanje u novcu suprotno njegovoj naredbi i praksi kao i praksi ashaba. Sa druge strane, sadekatul-fitr je ibadet te se ne može obavljati osim kako je propisano. U njihovo doba je bilo novca i moglo je da se daje u novcu da je bilo propisano.
Drugi stav – je dozvola pored namirnica da se da i u novcu. Ovo se prenosi od Omera ibn Abdulaziza, Hasana El-Basrija, Ebu Hanife i ‘Ata’a.
Najjači dokaz sa kojim dokazuju svoj stav, mimo poznate uzrećice da je davanje u novcu korisnije za siromaha od hrane, je hadis: “Učinite ih neovisnim od prosidbe taj dan (misli se na Bajram)”. Ovaj dodatak koji se prenosi u nekim hadisima bilježe Bejheki i Darekutni, a prenisi ga Ebu Miš’ar od Nafie od Ibn Omera, radijallahu anhu. Ravija Ebu Miš’ar je slab a jedini se izdvojio u ovim rivajetima sa ovim dodatkom što nesumnjivo ukazuje na slabost tog dodatka. Ovaj hadis su Ibn Hadžer, Albani i mnogi drugi ocjenili slabim. Prema tome, oni nemaju dokaza za svoj stav osim razumskog ubjeđivanja da je to korisnije u ovo vrijeme, našto ostali odgovaraju da to znači da Zakonodavac (Uzvišeni Allah) i Njegov tumač vjere (Poslanik, sallallahu alehji ve sellem) nisu znali šta je korisnije pa Ummet obavezali davanjem hrane.
Postoji i treći stav učenjaka a što prenosi Nevevi u “El-Medžmu” od Ishaka i Ebu Sevra, da nije dozvoljeno davanje u novcu osim u nuždi. Slično ovome je ono što smatra Ibn Tejmije da ako je preovlađujuća korist u davanju novca da je tada dozvoljeno. A Ševkani u “Es-Sejlu el-džerrar” kaže da nije ispravno davanje u novcu osim ako nije moguće dati u hrani.
Od savremenih učenjaka koji obavezuju davanje samo u hrani su Bin Baz, Usejmin i Ebu Bekr El-Džezairi.
U svakom slučaju ispravnije i čistije od bilo kakve sumnje je dati sadekatul-fitr u hrani, a oni koji daju u novcu imaju u tome od selefa prethodnike s tim da je ibret u dokazu i praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Prema tome, najpreče je dati sadkatul-fitr u hrani siromašnim muslimanima koji praktikuju vjeru ili onima koje će to podstaknuti na vraćanje vjeri.

2.Oko dozvole davanja sadekatul-fitra kjafiru učenjaci imaju podijeljene stavove, a osnova je da se daje muslimanskoj sirotinji. Kaže Ibn El-Munzir: “Idžmau učenjaka je na stavu da nije ispravno davanje zekata zimiji (kjafiru u muslimanskoj zemlji koji plaća džizju), a imaju podijeljeno mišljenje oko sadekatul-fitra. Džumhur (većina) učenjaka, Malik, Lejs, Ahmed, Ebu Sevr i Šafija, smatraju da nije dozvoljeno davanje sadekatul-fitra kjafiru ili zimiji. Prenosi se od ‘Amr ibn Mejmuna, ‘Amr ibn Šerahbila i El-Hemedanija da su davali sadekatul-fitr monasima. A Ebu Hanife je dozvolio da se da kjafiru. Dokaz onih koji zabranjuju je hadis mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Muaza ibn Džebela, radijallahu anhu, u kojem je između ostalog došlo: “…Obavijesti ih da im je Allah propisao zekat koji se uzima od njihovih bogataša i vraća njihovim siromasima”. Hadis ukazuje na to da se zekat uzima od muslimana i daje muslimanima, a po većini učenjaka sadekatul-fitr se daje u iste fondove kao i zekat.
Također, treba imati u vidu da u narodnu kuhinju između ostalih dolaze bošnjaci muslimanskog porijekla koji ne praktikuju ništa od vjere ako uopće vjeruju u Allaha kao i veliki griješnici koji čine najveće grijehe, poput pijenja alkohola, ostavljanja namaza i posta.
Prema tome, ako u narodnu kuhinju dolaze kjafiri, bošnjaci koji ne praktikuju ništa od vjere kao i veliki griješnici (kojima ako bi se dalo pomagali bi se u griješenju Allahu) nije ispravno dati sadekatul-fitr u te kuhinje jer bi jedan njegov dio bio dat onima kojima nije dozvoljeno ili koje ne treba pomagati u griješenju. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa :n-um.com