DA LI TIJELA SVETACA TRUNU

Alejkumusselam. U osnovi svaki čovjek kada umre njegovo tijelo struhne i jedu ga crvi na što ukazuju vjerodostojan hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svakog sina Ademovog će pojesti zemlja osim njegovog ‘adžbuzzeneba (najdonje kičmene kosti), od njega je stvoren i od njega će biti formiran (pri oživljenju)” (Buharija 4814, Muslim (2955)).
Kaže Ibn Abdul-berr: “Vanjsko i uopćeno značenje ovog hadisa obavezuju da su svi ljudi u ovome isti osim onog što se prenosi o tijelima vjerovjesnika i tijelima šehida da ih zemlja neće jesti, dovoljno je ono što je došlo o šehidima Uhuda i ostalim šehidima” (El-Istizkar (8/355)).
Pa kao što kaže učenjak Ibn Abdulberr, izuzetak iz ovoga su tijela vjerovjesnika jer je došlo u hadisu kojeg prenosi Evs ibn Evs, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je Allah zabranio zemlji da jede tijela vjerovjesnika”. Bilježi ga Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže, Ahmed i ostali. Oko vjerodostojnosti ovog hadisa postoji razilaženje među muhaddisima, s tim da je bliže i ispravnije da je hadis vjerodostojan i prihvatljiv, naročito to postaje jasno kada iščitamo odgovor Ibnul-Kajjima, Albanija i ostalih šejhova na ono što navode Ebu Hatim i ostali kao mahanu hadisu, a vjerodostojnim su ga ocijenili između ostalih Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Hakim, Zehebi, Abdulkadir Arnaut, Albani i mnogi drugi. Takođe, da tijela vjerovjesnika ne jede zemlja može se zaključiti iz ajeta koji govori o smrti Sulejmana, alejhisselam: “A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastočio štap njegov – upozorio ih je da je umro, i kad se on srušio, džini shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali da su budućnost prozreti mogli”. (Sebe’, 14)
A što se tiče šehida, iskrenih i pobožnih, moguće je da nekima od njih njihova tijela ne jede zemlja kao vid kerameta. Međutim, osnova je da i njihova tijela zemlja jede osim “adžebuzzeneba”, a to je zadnji dio kičme koji liči sjemenki ili je manji, njega Allahovom dozvolom neće pojesti zemlja nego ostaje kao sjemenka iz kojeg će tijelo biti oživljeno na Sudnjem danu, kao što je došlo u hadisu. Jer je Allah, dželle še’nuhu, za svaku stvar dao sebeb (razlog), a On je kadar da ponovo stvori insana a da ništa nije ostalo od njegovog prijašnjeg tijela.
Kao potvrda da tijela nekih šehida ne jede zemlja spominje se priča iz vremena Muavije, radijallahu anhu, kada je bio halifa muslimana kada je htio da provede vodu kroz mezarje šehida Uhuda, pa kaže Džabir, radijallahu anhu: “Kada je Muavija htio da provede izvor koji je bio u podnožju Uhuda kod mezarja šehida Uhuda, naredio je da se oglasi da svako ko ima nekog ko je tu ukopan da ga iskopa. Pa sam otišao do kabura svog oca, pa smo ih vadili a tijela su im bila svježa i savitljiva, tako da je jednom od njih lopata udarila prst pa je počela da teče krv”. Ovu predaju bilježi Malik u svom Muveteu i Ibn Abdulberr u knjigama “El-Istizkar” i “Et-Temhid” u mnogobrojnim rivajetima, kao i Ibn S’ad u “Et-Tabekat”, kaže Ibn Hadžer u “Fethul.bari” da je sened ovog rivajeta vjerodostojan.
Neki učenjaci poput Ibn Abdulberra dokazuju sa ovim rivajetom i mnogim drugim, poput iskopavanja tijela Talhe ibn Ubejdullaha, da tijela šehida takođe ne truhnu i da ih ne jedu crvi. Dok većina učenjaka zauzima stav da je osnov da njihova tijela truhnu jer nema dokaza u šerijatskim tekstovima koji potvrđuju da ne truhnu. A rivajeti o šehidima Uhuda ili nekim drugim šehidima i dobrim ljudima u kojima se prenosi da im tijela nisu struhla to je izuzetak i predstavlja keramet a ne opće pravilo da im tijela ne truhnu. Ovo zadnje je bliže ispravnom, a Allah zna najbolje. Ovo je što se tiče tijela onih koji su umrli na islamu i ispravnoj akidi.
A što se tiče kjafira osnov je da njihova tijela truhnu i da ih jedu crvi. S tim da Allah, dželle še’nuhu, može dati da i tijela nekih kjafira ne truhnu kao iskušenje i ispit onima koji imaju neko uvjerenje prema tim ljudima. Kao što Allah da da se na rukama sihirbaza desi neka nadprirodna pojava sa kojom zavodi one koji u njega vjeruju i kao što će dati moć Dedždžalu da oživi mrtvog, da naredi oblacima da spuste kišu i slično.
Prema tome, osnov je da tijela svetaca i sličnih njima, svejedno kršćanskih ili drugih, truhnu i da ih zemlja jede. S tim ako se desi da od nekih od njih tijelo nije struhlo to nije keramet niti znak ispravnosti njihove vjere i onoga na čemu jesu, nego baš obrnuto, Allah ih time učvršćuje na njihovom dalaletu. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com