Imam Ibnul-Hadž el-Maliki (preselio 737. h.g.) rekao je:
„Ne treba napuštati namaz u džematu u džamiji zbog onoga što se pojavilo od novotarija, jer su namazi u džematu jedan od prepoznatljivih znakova vjere i među najvećim obilježjima islama. To je prvi ibadet koji je propisan tijelima.
Nije uslov da se namaz obavlja isključivo u glavnoj (centralnoj) džamiji, nego je bolje i preče klanjati tamo gdje ima manje novotarija.
A ako ne nađe džamiju potpuno čistu od spomenutih novotarija – a to je rijetko – neka odabere onu u kojoj ih je najmanje, pa neka u njoj klanja.
Međutim, ponekad jedna jedina novotarija može biti teža od čitavog niza drugih, pa neka se čuva toga i sličnih pojava i neka klanja u drugom mjestu.
Ako, pak, klanja i u takvoj džamiji, neka se trudi koliko može da se kloni onoga što je pogrešno i da to promijeni koliko mu je to moguće, u skladu sa šerijatskim pravilima.
Već je prethodno spomenuto da je promjena srcem najniži stepen promjene (osude zla).“
(El-Medhal, 1/305)
Ove riječi prenio je i odobrio šejh Šama, selefijski učenjak Muhammed Džemaluddin el-Kasimi (preselio 1332. h.g.), u svojoj knjizi „Islahul-mesadžid minel-bida‘i vel-‘avaid“ (Popravak džamija od novotarija i običaja), na stranici 41.
Dr. Amir Smajić