Koji su dokazi da je muzika haram?

Ve alejkumus-Selam ve rahmetullah! Pitanje muzike je stvar oko koje se nisu razišle prve generacije ovoga ummeta. Svi se slažu da je muzika haram. Prvi ko je dozvolio slušanje i korištenje muzičkih instrumenata bio je veliki islamski pravnik Ebu-Muhammed Ibn-Hazm El-Endelusi koji je umro (456 god. po H.) Allah mu se smilovao i uveo ga u Džennetska prostranstva. Međutim, pored velikog ugleda koje uživa imam Ibn-Hazm kod muslimana, neke hadise koji zabranjuju koristenje muzičkih instrumenata vjerodostojnim smatraju učenjaci koji su kud i kamo bili učeniji u hadiskim znanostima od Ibn-Hazma.

Npr. hadis Ebu-Musaa el-Esarija koga bilježi imam Buhari u kome Poslanik, s.a.v.s., kaze: “Zaista će se pojaviti ljudi iz moga ummeta koji će dozvoljavati nemoral, svilu, alkohol i muzičke instrumente…” , najveći imami ovoga ummeta smatraju vjerodostojnim, kao: Buhari, Ibn-Hibban, Nevevi, Ibn-Salah, Ibn-Tejmijje, Ibn-Kesir, Ibn-Kajjim, Ibn-Hadžer i brojni drugi učenjaci.

Obaveza je svakom muslimanu da poznaje Allahove dž.š.. granice, da zna šta mora, a šta ne smije činiti. Samo tako se može odazvati riječima Allahovog miljenika, s.a.v.s., koji kaže: “Kada vam nešto naredim učinite od toga koliko možete, a kada vam nešto zabranim ostavite to.” (Muttefekun alejhi). Iz citiranog hadisa zaključujemo da je činjenje naređenog djela uslovljeno mogućnošću, dok zabranjenu stvar treba ostaviti u svakom slučaju, jer je ostavljanje zabranjenog lakše od praktikovanja naređenog.

Jedan od brojnih poroka koga su muslimani naslijedili od nevjernika je upotreba muzičkih instrumenata i slušanje muzike. Danas možemo vidjeti brojne muslimane koji klanjaju pet dnevnih namaza kako slušaju muziku, te razvratne šejtanske glasove i još razvratnije stihove u kojima se najčešće spominju žena, preljuba, vino, nemoral itd. U nešto manjem zlu su oni koji slušaju nekakve islamske ilahije sa muzikom. Međutim, u islamu nema tzv. “islamske muzike”, kao što nema tkz. “islamske filozofije”, “islamske demokratije”, “islamske kamate” i sl. Sve je to haram i zabluda, strogo zabranjena jasnim kur’ansko-hadiskim tekstovima. Nije ispravno pakovati nečiju tradiciju ili (ne)kulturu u islamsku ambalažu, pokazujući time kako smi i mi muslimani, također, napredni, civilizovani i da idemo u trend sa vremenom. Vjernik je ponosan i napredan sa islamom pred kojim padaju svi sistemi i uređenja koja nisu ustrojena po Allahovoj vjeri. Neka se Uzvišeni smiluje Omeru, r.a., kada je kazao: “Bili smo ponižen narod. Allah nas je uzvisio sa islamom i kada budemo tražili ponos mimo islama poniziće nas Allah.” (Vjerodostojna predaja, Hakim).

Uzvišeni Allah u Kur’anu je zabranio muziku riječima: “Ima ljudi koji kupuju lehvel hadis, da bi neznajući (koliki je to grijeh) s Allhova puta odvodili.” (Prijevod značenja Kur’ana, Lukman, 6.) Od Ebu el-Bekerija se prenosi da je rekao: “Upitan je Ibn-Mesud za ovaj ajet, pa je odgovorio: “Tako mi Onoga, osim kojeg drugog boga nema, (ovu zakletvu je poniovio tri puta), lehvel hadis to je muzika.” (Taberi i Hakim). Ovu predaju vjerodostojnom smatraju imam Hakim, Zehebi i Ibn-Kajjim. Nema dvojbe da je Ibn-Mesud najučeniji ashab i da je najbolje poznavao komentare Allahovih ajeta. On se ne zaklinje Allahom osim kada je uistini ubijeđen u ono što govori.

Od Seida Ibn-Džubejra se prenosi da je Ibn-Abbas r.a.; za ajet: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis …” rekao: “To je muzika. (Vjerodostojna predaja, Bejheki i Ibn-Ebi-Šejbe). Poznato je da je Ibn-Abbas tumač Kur’ana, kojeg je Poslanik s.a.w.s. jedne prilike privio na svoje grudi i rekao: “Allahu moj, poduči ga mudrosti (Sunnetu) i tumačenju Kur’ana.” (Muttefekun alejhi). Dakle, ovo je tumačenje citiranog ajeta od dva najučenija ashaba koji su prisustvovali spuštanju Objave.

Od oca Ebi-Zabijana se prenosi da je poznati ashab Džabir za ajet: “Ima ljudi koji kupuji lehvel-hadis…” rekao: “To je muzika i slušanje muzike.” (Taberi). Ibn-Omer, također, kaže: “lehvel-hadis, to je muzika.” (Tefsir Kurtubija). Brojni tabiini smatraju da se ovaj hadis odnosi na muziku, kao: Mudžahid, Ikrime, Ataa, Hasan el-Basri, Seid Ibn-Džubejr, Mekhul, Amr b. Šuajb i drugi. (Taberi, Ibn-Ebi-Hatim i Ibn-Kesir).

Šta kazati nakon ovih dokaza i mišljenja najučenijih ljudi u ovome ummetu, ashaba Poslanika, s.a.v.s. Da li je ispravno hvatati se za iznimno mišljenje nekog pravnika, a ostavljati jednoglasni stav ashaba, tabiina i tabitabiina?! Molim Allaha da nam omili našu vjeru sačuva nas zla naših duša i naših strasti. Amin. Ko želi opširnije o muzici neka se vrati na knjigu “Stav islama o brijanju brade, pušenju i muzici” str. 56-78. autora Safeta Kuduzovića u kojoj su iznešeni jasni argumenti o zabrani muzike (muzickih instrumenta), kao i odgovori na neke sumnje koje koriste oni koji dozvoljavaju slušanje muzičkih instrumenata.

Odgovorio mr. Safet Kuduzović!

Preuzeto sa stranice n-um.com