Da li je zabranjen lov u ihramima?

Svemogući Allah rekao je: “O vjernici, ne ubijajte divljač dok obavljate obrede hadža!” (El-Maida, 95)

Es-Sab b. Džussama el-Lejsi poklonio je Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, divljeg magarca dok je bio u Ebvi, ili u  Veddanu, ali ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uzeo, i kada je vidio koliko je to ovom ashabu teško palo, rekao je: ‘Poklon smo odbili samo zato što smo muhrimi: ‘Ebu Katada pripovijedao je: “Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pošao na hadž, krenuli smo s njime. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odvojio se od jedne grupe ashaba u kojoj sam bio i ja. Naredio nam je: “Idite morskom obalom dok me ne sretnete!’ Krenuli smo morskom obalom i kada smo se zaputili u pravcu Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, svi osim mene obukli su ihrame i stupili u obrede hadža, ja to nisam učinio. Dok smo išli, naišli smo na divlje magarce, i ja sam ulovio jednu ženku divljeg magarca; odsjeli smo i svi jeli njeno meso. Tada su ljudi rekli: ‘Jeli smo meso ulovljene divljači, a muhrimi smo!’ Ljudi su ponijeli preostalo meso, a kada su sreli Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, neki rekoše: ‘Allahov Poslaniče, stupili smo u obrede, a Ebu Katada to nije učinio. Vidjeli smo divlje magarce, pa je Ehu Katada ulovio ženku divljeg magarca, odsjeli smo i svi jeli njeno meso, te se zaprepastili tome svom postupku jer smo bili muhrimi; evo donijeli smo preostalo meso.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ih: Je li mu neko od vas naredio ili makar išaretom pokazao da lovi?’ ‘Nije’, odgovoriše, pa Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaključi: ‘Onda pojedite i preostalo meso”‘ Muaz b. Abdurrahman b. Osman et-Tejmi prenosi da je njegov otac govorio: “Bili smo s Talhom b. Ubejdullahom, dok smo bili muhrimi. Meni je neko donio ulovljenu pticu, dok je Talha spavao, i neki od nas jeli su, a neki su se sustegnuli. Kada se probudio, Talha je konstatirao da su ispravno postupili oni ljudi koji su jeli to meso rekavši: ‘Kao muhrimi, jeli smo ulovljena meso dok smo bili s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem. “‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, kada stupi u obrede hadža ili umre, čovjeku je zabranjeno loviti i pomagati onome koji nije muhrim u lovu, na osnovu  Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Je li mu neko od vas naredio ili makar išaretom pokazao da lovi?”

Drugo, muhrimu je zabranjeno uzeti kao poklon živu ulovljenu životinju, na osnovu navedenog Es-Sabovog hadisa, ali mu je dopušteno uzeti zaklanu životinju, na osnovu navedenog Talhinog, radijallahu anhu, predanja.

Treće, ako životinju ulovi čovjek koji nije stupio u obrede hadža, odnosno umre, muhrimu je dopušteno konzumiranje toga mesa, pod uvjetom da nije učestvovao u lovu riječima, išaretom i sl. Ako se muhrim osmjehne (ali time nema namjeru pokazati na divljač), pa onaj koji nije muhrim primijeti životinju i ulovi je, dopušteno je muhrimu konzumiranje mesa, na osnovu verzije Ebu Katadinog, radijallahu anhu, predanja: ” … pa su neki moji drugovi vidjeli divlje magarce i počeli se jedni drugima osmjehivati, a ja sam pogledao i vidio magarce.” Imam El-Begavi zapisao je: “U hadisu je dokaz da je muhrimu dopušteno konzumiranje mesa životinje ako se osmjehne vidjevši divljač, pa onaj koji nije muhrim shvati o čemu se radi, te uhvati životinju i zakolje je.”

Četvrto, muhrimu je dopušteno klanje domaćih životinja i pitomih ptica. Imam El-Buhari zabilježio je predanje u kojem stoji da Ibn Abbas i Enes, radijallahu anhum, klanje u ihramima nisu smatrali problematičnim. To je imam El-Buhari objašnjavao na sljedeći način: “Tj. nisu smatrali problematičnim klanje domaćih životinja: deva, sitne stoke, krava, peradi i konja.”

Peto, na obrede hadža, odnosno umre ne utječe situacija ako muhrim poželi da onaj koji nije muhrim ulovi životinju kako bi jeo njeno meso.

Šesto, kada je riječ o muhrimu i lovu, Ibn Hadžer ostavio je sljedeći zapis: “Muhrimu je zabranjeno loviti, ali ako ga životinja napadne, tada mu je dopušteno da je ubije braneći se, i ne snosi posljedice, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.” Rekao sam: možda je ovaj propis Ibn Hadžer zaključio iz predanja u kojem stoji da je muhrimu dopušteno ubijanje štetočina. Čini se da je Ibn Hadžer životinju koja napadne uporedio sa štetočinama, odnosno s bijesnim psom, a to je, zaista, precizno shvatanje. U tome je smislu preko Ebu Seida, radijallahu anhu, prenesen hadis: “Muhrim može ubiti divlju životinju koja ga napadne”, ali slab je.

Sedmo, muhrim slobodno može ubiti štetočinu, na osnovu Ibn Omerovog, radijallahu anhu, hadisa u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pet životinja muhrim slobodno može ubiti: gavrana, lunju, akrepa, miša i bijesnog psa. ” Također nije grešan ako ubije zmiju. A dokaz za to jeste Ibn Mesudovo, radijallahu anhu, predanje: “Dok smo bili s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u pećini na Mini, objavljena mu je sura El Murselat. On ju je recitirao, a ja sam je usvajao s njegovih usana; a učeći je, Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, usta su se osušila. Odjednom nas je napala zmija, pa je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: Ubijte je!’ Požurili smo da je ubijemo, ali je otišla. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Zaštićen sam od vašeg zla, kao što ste vi zaštićeni od nje . .. ‘

Osmo, ako muhrim ulovi divlju životinju iz zaborava ili greškom, u tome slučaju nije grešan, jer Svevišnji Allah iskup je odredio za namjeran lov, ne za lov greškom ni za lov iz zaborava.

Deveto, iskup za lov u ihramima daje se u domaćoj životinji, a štetu procjenjuju dva pravedna muslimana: kada dva pravedna muslimana procijene štetu i slože se, muhrim je kao iskup obavezan dati životinju tih karakteristika.

Deseto, imam El-Begavi zapisao je sljedeće: ” … a kada je riječ o lovu u moru, to je muhrimu dopušteno, na osnovu Allahovih, dželle šanuhu, riječi: ‘Vama se dopušta da u moru lovite i da ulov jedete .. .’ (El-Maida, 96). Isto tako, muhrimu je dopušteno klanje domaćih životinja, koje se ne love, peradi i konja.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://mojislam.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf