Da li je zabranjeno muhrimu stupanje u brak, sklapanje braka i zaručivanje?

Nubejh b. Vehb pripovijedao je da je Omer, radijallahu anhu, htio oženiti Talhu b. Omera b. Šejbu b. Džubejra, pa je poslao po Ebbana b. Osmana, organizatora obavljanja hadžskih obreda, da prisustvuje svečanosti. Ebban mu je odgovorio: “Čuo sam Osmana b. Affana da govori kako je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Dok je u ihramima, čovjek ne stupa u bračnu vezu, ne posreduje u sklapanju bračne veze i ne zaručuje se. ·”‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, dok je u ihramima, čovjeku je zabranjeno stupanje u brak, sklapanje braka između muškarca i žene i zaručivanje. Kada je o tome riječ, imam Eš-Ševkani rekao je: “Ispravno je mišljenje da je muhrimu zabranjeno stupanje u bračnu vezu i sklapanje braka između muškarca i žene; to je mišljenje većine učenjaka.”

Drugo, takav je brak neispravan, i praksa je da se njih dvoje silom rastave. Dokaz za to imamo u sljedećim predanjima. Ehu Atafan b. Tarif el-Meri izjavio je: “Moj se otac oženio jednom ženom dok je bio u ihramima, a Omer b. el-Hattab nije priznao njegov brak.” A Alija, radijallahu anhu, govorio je: “Muhrimu je zabranjena ženidba, a ako se oženi, njegov brak nije punovažan.” Isti je stav prenesen od Ibn Omera i Zejda b. Sabita, radijallahu anhum. Tu je i predanje Seida b. el-Musejjiba u kojem stoji da su Medinjani tako postupali.

Treće, doduše, neki učenjaci tvrde da muhrimu nije zabranjeno stupanje u bračnu vezu. Kao dokaz uzeli su Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio se Mejmunom dok je bio muhrim.” Međutim, učenjaci su na ovo predanje odgovorili na više načina. Jedni su rekli da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, pogriješio s tim u vezi. Neki učenjaci kažu da je riječ o Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti. A neki, opet, vele da je to privatni događaj koji se može shvatiti na nekoliko načina. Po meni, prioritetnije je ono mišljenje koje kaže da je muhrimu zabranjeno stupanje u bračnu vezu. Za ovo sam se mišljenje opredijelio iz sljedećih razloga: prvo, predanje je preneseno lično od Mejmune, radijallahu anha, i to preko Jezida b. el-Esamma, koji je izjavio: “Mejmuna b. el-Haris, moja i Ibn Abbasova tetka, kazala mi je sljedeće: ‘Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio se mnome kada nije bio u ihramima”‘ drugo, Ibn Abdulberr zapisao je: ” … navedena se predanja suprostavljaju Ibn Abbasovom, radijallahu anhu, predanju (njegova se predanja pretežno ne podudaraju sa predanjima navedenih prenosilaca), i čovjek teži predanju većine, jer je vjerovatnije i lakše da jedan čovjek prije pogriješi. Ako je tako, onda se nijedno od tih predanja ne može uzeti kao dokaz, već se mora potražiti neki drugi dokaz koji govori o tom pitanju. A kada je riječ o ovom pitanju, tu je Osmanova, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio muhrimu stupanje u bračnu vezu” treće, brojni su učenjaci koji jednoglasno kažu da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, ovdje napravio previd; između ostalih, izdvajamo sljedeće: Seid b. el-Musejjib51 , imam ehli-sunneta Ahmed b. Hanbel, Ibn Kajjim el-Dževzijjas3, Ibn Abdulhadi, koji je zapisao: “Ovo se smatra jednom od greški koje se nalaze u dva Sahiha; Mejmuna je izvijestila da se to nije desilo kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio u ihramima, a ona najbolje zna kada je i kako to bilo” i, četvrto, četverica pravednih halifa i većina ashaba postupali su u skladu Osmanovim, radijallahu anhu, predanjem, što nas upućuje da je ono ispravno. U vezi s ovim pitanjem, Ibn Abdulberr zapisao je: “Obaveza je prihvatiti Osmanova, radijallahu anhu, predanje s kojim se nijedno ne može uporediti, jer je nemoguće da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nešto zabrani, pa to učini. Tu je i činjenica da su pravedeni vladari: Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, radijallahu anhum, postupali prema Osmanovom predanju; to je bilo mišljenje i Ibn Omera, radijallahu anhu, i većine Medinjana.” Šejh El-Albani veli: “Jednoobrazno postupanje prema hadisu većine ashaba ukazuje nam da su četverica pravednih vladara Osmanov, radijallahu anhu, hadis prihvatali i prema njemu radili. To isključuje mogućnost da je hadis pogrešno prenesen, odnosno zapisan. U isto vrijeme to ukazuje da je posrijedi greška u Ibn Abbasovom, radijallahu anhu, predanju, a to je stav imama Et-Tahavija, zabilježen u djelu En-Nasihu vel-mensuh. Doduše, o tom pitanju on je imao dva oprečna stava, a drugi je stav zabilježen u djelu Šerhul-meani. Ko o ovome želi saznati više informacija neka konsultira djelo Nasbur-raja, 3/ 1 74.”

Četvrto, čak i kada bismo pretpostaviti da u Ibn Abbasovom, radijallahu anhu, predanju nema greške, opet bismo morali postupati prema Osmanovom, radijallahu anhu, predanju. Ovo je zato jer, po En-Neveviju i Eš-Ševkaniju, principi usuli-fikha tako nalažu. Ovaj je princip dobro objasnio Ibn Kajjim, kada je rekao: ” … i kada bismo pretpostaviti da se ovdje radi o oprečnosti između Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi i djela, morali bismo preferirati riječi jer se djelo podudara s principom el-beraetul-aslijaj , prvotnom nedužnosti, a riječi taj princip mijenjaju, tj. isključuju ga, i ovo u potpunosti odgovara principima koji se odnose na propise. Međutim, kada bismo preferirali djelo, to bi iziskivalo isključivanje onoga što riječi iziskuju, a riječi isključuju princip prvotne nedužnosti, i tada bi do izmjene propisa došlo dva puta, a to nije u skladu s principom koji se odnosi na propise, a Svevišnji Allah, opet, najbolje, zna.”

Peto, imam Malik rekao je sljedeće: “Ako želi, muhrim može vratiti ženu koja je u pričeku.” Kada je riječ o tom pitanju, imam El-Begavi rekao je sljedeće: “Kada je riječ o vraćanju žene koja je u pričeku, to su jednoglasno dopustili svi učenjaci.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://mojislam.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf