Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
«مَا مِنْ عَبْدٍ مُؤْمِنٍ إِلَّا وَلَهُ ذَنْبٌ يَعْتَادُهُ الفَيْنَةَ بَعْدَ الفَيْنَةِ، أَوْ ذَنْبٌ هُوَ مُقِيمٌ عَلَيْهِ لَا يُفَارِقُهُ حَتَّى يُفَارِقَ الدُّنْيَا، إِنَّ الْمُؤْمِنَ خُلِقَ مُفْتَنًا، تُوَّابًا، نَسَّاءً، إِذَا ذُكِّرَ ذَكَرَ»
„Nema vjernika a da nema neki grijeh kojem se s vremena na vrijeme vraća poslije pokajanja, ili grijeh kojem je stalno sklon i ne može ga potpuno ostaviti sve dok ne napusti ovaj svijet.
Uistinu je vjernik stvoren takvim da biva iskušavan (posrne), da se mnogo kaje, i da često zaboravlja, ali kada ga se podsjeti – on se prisjeti (i vrati pokajanju).”
(El-Bezzâr i El-Taberani
Ocjena: Sahih)
Vjernik ne pada zato što je loš, nego zato što je stvoren slabim.
Razlika između vjernika i licemjera nije u tome ko griješi, nego ko se vraća Allahu poslije grijeha.
Vjernik posrne, ali se podsjeti i vrati.
Licemjer posrne, pa se navikne i ostane.
Zato Allah ne gleda ko nikad nije pao, nego ko se nakon pada vraća iznova i iznova, sve dok ga smrt ne zatekne na vratima pokajanja.
Prof. Abdurrahman Kuduzović