Ako postač govori ono što se ne smije govoriti, je li njegov post pokvaren?

Iz kur’anskog ajeta: “O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili…” (el-Bekara, 183) slijedi da je post propisan zato da bi musliman bio bogobojazan i robovao Uzvišenom Allahu. Bogobojaznost se ovdje odnosi na sustezanje od činjenja grijeha, a u širem značenju odnosi se i na izvršavanje vjerskih naredbi. I ove Poslanikove, ﷺ, riječi: “Ako se čovjek, dok posti, ne sustegne od neistinita govora, postupanja prema tom govoru i nerazumnih postupaka, nema potrebe ni da se susteže od hrane i pića” (el-Buhari, 1903) dovoljne su kao potvrda ovog što smo rekli – da postač mora izvršavati vjerske naredbe, a sustezati se od vjerskih zabrana, pa ne smije ogovarati, ni lagati, ni prenositi tuđe riječi, niti se smije baviti trgovinom koja je zabranjena. Jednom riječju, treba se sustegnuti od svega što je zabranjeno činiti.

Ukoliko tako bude postupao u mjesecu ramazanu, bit će dobar vjernik tokom cijele godine. Izaziva veliku žalost da se mnogi postači u ramazanu i mimo njega istovjetno ponašaju, pa nalaziš da izostavljaju farzove i čine zabranjeno, ne osjetiš da post na njih imalo djeluje. Te radnje ne kvare post, ali umanjuju nagradu za njega i, na kraju krajeva, možda čak u cijelosti ponište nagradu za post.

Šejh Muhammed b. Usejmin