BROJ POSLANIKA I VJEROVJESNIKA

Alejkumusselam. Kur’an i vjerodostojan Sunnet su najvažniji izvori istorije za muslimane oko čega nema razilaženja. Oko broja poslanika i vjerovjesnika imamo nekoliko jasnih ajeta, u njima su navedena imena poslanika i vjerovjesnika koje je Allah poslao ljudima u vremena u kojem su živjeli. Kaže Uzvišeni: “To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri i Sveznajući.I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo – a Nuha smo još prije uputili – i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine – i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa – svi su oni bili dobri – i Ismaila i Eljese‘a i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali” (En’am, 83 – 86). U ovom ajetu je spomenuto 18 imena poslanika, ali ne sa ciljem obuhvatanja svih poslanika a spomenuta su imena drugih poslanika u mnogim drugim ajetima. Ibn Kesir je sakupio imena svih spomenutih poslanika i vjerovjesnika u Kur’anu, pa je njihov broj bio 25. Pa kaže Ibn Kesir u svom tefsiru (2/469): “Ovo su imena vjerovjesnika koji su spomenuti u Kur’anu a to su: Adem, Idris, Nuh, Hud, Salih, Ibrahim, Lut, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, Ejub, Šuajb, Musa, Harun, Junus, Davud, Sulejman, Ilijas, El-jese’u, Zekerijah, Jahja, Isa, Zul-kifl kod mnogih mufesira, a njihov prvak je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem”.
A što se tiče poznavanja broja svih poslanika i vjerovjesnika od onih koje Kur’an nije spomenuo, najbliže je da je to veoma teško odrediti i to iz dva razloga:
Prvi: što Uzvišeni kaže: “Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur – i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali – a Allah je, sigurno, s Musaom razgovarao” (En-Nisa, 163 -164). U ovoj ajetu se jasno naznačava da je Allah, subhanehu ve te’ala, prešutio mnoge priče o poslanicima i da nije obavijestio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o njima, a to obuhvata i određivanje njihovog broja takođe.
Drugi: što u hadisima u kojima se spominje broj poslanika i vjerovjesnika postoji veliko razilaženje oko njihove vjerodostojnosti i međusobnom neslaganju rivajeta. Ovi hadisi, iako ih neki potonji učenjaci hadisa smatraju dobrim, poput šejha Albanija, ispravno je da su oni slabi. Prenosi Šejhul-islam Ibn Tejmije u Medžumu’ul-fetava (7/409) od imama Ahmeda i Muhammeda ibn Nasra da je hadis od Ebu Zerra, radijallahu anhu, a on je najpoznatiji hadis koji govori o broju poslanika i vjerovjesnika, odnosno da je broj poslanika 315, a vjerovjesnika 124000, da taj hadis nije vjerodostojan kod njih.
Tekst tog hadisa je ono što bilježe Ahmed, Ibn Hibban i Taberani od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je rekao: “O Allahov Poslaniče koliko je vjerovjesnika? A on odgovori: sto dvadeset četiri hiljade. Pa sam pitao: O Allahov Poslaniče a koliko je bilo poslanika među njima? Odgovorio je: “Tri stotine i trinaest” (u nekim rivajetima 314 i 315) …”. Kaže Šuajb Arnaut za ovaj hadis da je jako slab, a Ibnul-Dževzije ga je svrstao među krivotvorene hadise.
Pa tako, imena poslanika koja su spomenuta u Kur’anu, njih dvadeset pet, su općepoznati, dok je tačan broj vjerovjesnika i poslanika nepoznat po ispravnom mišljenju učenjaka. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com