Čuo sam kako neki govore da su pojedini misionari (daije) licemjeri – munafici. Da li je to tačno?

Licemjerstvo – nifak dijeli se na dvije vrste:

1. Veliko licemjerstvo koje izvodi iz vjere, a to je ono koje se vezuje za vjerovanje – akidu. Primjer za ovo licemjerstvo jeste u slučaju kada čovjek prikriva nevjerstvo, a vanjštinom pokazuje pripadnost islamu, što znači da je on nevjernik pa makar klanjao, postio ili tvrdio da je musliman.

2. Malo licemjerstvo koje počinioca ne izvodi iz vjere, a neki su ovu vrstu nazivali i licemjerstvo djela. Primjer toga je spomenut u hadisu koji su zabilježili Buharija i Muslim od Ibn Omera, r.a., u kojem se navodi da je Allahov Poslanik kazao: ‘’Ko bude imao četiri osobine, on je potpuni licemjer, a onaj ko bude imao samo jednu od tih osobina, on ima pri sebi osobinu licemjera sve dok je ne ostavi: kada mu se nešto povjeri – on to pronevjeri, kada govori – laže, kada obeća – ne ispuni obećano, i kada se raspravlja – pretjeruje.”

U svakodnevnom životu možemo primijetiti da su obje ove vrste najmanje prisutne kod misionara – daija, iako je prva vrsta tajna koju ne poznaje niko osim Allaha, a Allahov Poslanik je kazao: “Zar si otvorio njegovo srce pa si to spoznao….” (Muslim)

Omer, r.a., kazao je: “Ljudi su u vremenu Allahovog Poslanika bili izloženi objavi, a objava je prestala dolaziti, tako da mi sada ljudima presuđujemo po djelima koja nam pokazuju. Onoga ko nam pokaže dobra djela smatrat ćemo povjerljivim i učiniti ga nama bliskim, a mi ne možemo prodrijeti u njegove tajne, Uzvišenom Allahu će račune polagati za svoje tajne. Onoga ko nam pokaže loša djela, nećemo smatrati povjerljivim i nećemo mu vjerovati pa makar kazao da je njegova nutrina dobra.” (Buharija)

Ljudima se presuđuje na osnovu njihovih vanjskih djela i njihovog vanjskog stanja.

Ono što se da primijetiti iz postupaka islamskih misionara – daija jeste da su daleko od licemjerstva, iako se ne može tvrditi da su u potpunosti sačuvani od licemjerstva ili drugih grijeha. Može se desiti da se među njih uvuče onaj ko im ne pripada – iz određenih razloga – a može se desiti da neko od njih i oslabi pred prirodom svoga bića ili pod pritiskom ličnih prohtjeva.

Šta je to što bi moglo da uzrokuje da islamski misionar u današnjem dobu, kada se žestoko napada sve što ima islamski prefiks, bude licemjer i da se pokazuje u iskrivljenom svjetlu? Svi vide da su oni koji javno griješe počašćeni, poštovani, olakšan im je život, što je suprotno stanju većine islamskih misionara u svijetu koji su izloženi raznim pritiscima, protjerivanju… Šta je to što bi nekog od njih zvalo u licemjerstvo ili da govori ono što nije u njegovom srcu?

Realnost je da je svojstvo licemjerstva u onima koji nisu daije mnogo prisutnije i izraženije. Mi smatramo islamske misionare, a Allahu će račune polagati, one koji nose islamsko znanje i pozivaju riječima Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika – da je licemjerstvo najrjeđe među njima.
Kazao je Allahov Poslanik: “U svakoj generaciji ovu će vjeru nositi najodabraniji, oni će čuvati vjeru od iskrivljenja fanatika, napada zabludjelih i tumačenja neznalica.” (Bejheki, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani u ‘’Miškatul-mesabih’’)

Rezime: Vrijeđati, sumnjati i potvarati misionare islama da su licemjeri poznata je metoda neprijatelja islama, kako u prošlosti tako i u sadašnjem vremenu, kojom se nastoji u potpunosti iskriviti slika islama. Stoga musliman ne bi trebao da se osvrće na takva podmetanja i ne smije dozvoliti da bude prevaren. On bi trebao da radi za svoju vjeru ono što će koristiti ummetu i da sudi ljudima na osnovu onoga što pokazuju vanjštinom, a da Allahu prepusti njihove tajne.

Izvor fetve: islamweb