Da li džini mogu spriječiti trudnoću ili izazvati bolest poput autizma?

Ometanje i sprečavanje trudnoće

Svih ovih godina sam se posebno posvećivao ovom fenomenu džinskog djelovanja i susretao se s brojnim slučajevima gdje su bračni parovi pokušavali “sve što je u njihovoj moći” da dobiju potomstvo, ali im nije polazilo za rukom, čak ni pomoću vantjelesne oplodnje. Da se razumijemo: naravno da Allah, subhanehu ve teala, određuje ko će i koliko će ko imati potomstva, što mi vjernici doživljavamo kao kader i iskušenje, ali mi često svojom načinom života naudimo sami sebi ili Allah, subhanehu ve teala, dozvoli da nam neko drugi naudi: džini, sihirbazi, uroci itd.

Susretao sam depresivne muškarce i žene, koji su godinama bili bez djece pa je Milostivi Gospodar dozvolio da samo jedna rukja njihovu tugu okrene u radost. Nerijetko se dešavalo, na zaprepaštenje pogođenih, da se javi džin iz oboljele osobe i da se “pohvali” kako on ometa ili ne da trudnoću, ili kako ubije plod. Najčešće su to zaljubljeni džini, koji to čine iz ljubomore, ili da bi diskreditirali i diskvalificirali muža ili suprugu i tako doveli do razvoda.

Allahova Mudrost je bezgranična. Najljepša etapa ovakvih rukji jest, pored trudnoće, povratak oboljelih Gospodaru i iskreno prakticiranje islama, nakon što se na ličnom tijelu uvjere u Mudrost Božijeg stvaranja. Zaista bih preporučio svima koji nemaju potomstvo, da im se prouči kur’anska rukja, prije nego im šejtan došapne da je to Božije određenje pa se oni ili pomire s tim, ili potroše silni imetak bez željenog cilja.

Džini i autizam kod djece

Moderna medicina je uglavnom u ćorsokaku kad je u pitanju autizam kod djece. Iako ova bolest nije baš tabu tema, ipak nam medicina nije ponudila skoro ništa osim velikog broja simptoma, teza i ekspertiza, a da i ne govorim o uspješnim terapijama i liječenju ove opake bolesti kod djece. Najčešće je riječ o defektnim genima ili o hormonalnoj disharmoniji i poremećaju čiji uzroci su nepoznati. Navodi se uzimanje droge i opojnih sredstava od strane roditelja, pušenje, nezdrava ishrana te različiti šokovi djece nakon rođenja ili teška neuropsihološka stanja roditelja prije rođenja djeteta, posebno majke za vrijeme trudnoće. Ili se jednostavno, kao obrazloženje, objašnjava bolest kao posljedica ničega konkretnog, bez defektnog rođenog ili nasljednog gena. Jednostavno se desi.

Roditelji ovakve djece uglavnom cio život vode teške psihičke borbe, sami sa sobom i sa okruženjem, doživljavajući iz dana u dan dvoličnu i zlobnu zluradost mnogih ljudi i sugrađana, pa čak i od članova vlastitih porodica.

Što se tiče islamskog naukovanja, mi znamo da pored svijeta ljudi postoje i drugi svjetovi od kojih je i svijet džina – duhovnih nevidljivih bića. Ne želim se upuštati u dokazivanje postojanja džina – njihovo postojanje je dio vjerovanja muslimana, niti želim dokazivati kako oni bitišu, šta rade i čime se bave, kojim razlogom su stvoreni, zašto postoji sjeverni i južni pol, zašto postoji zdravlje i bolest itd. O ovom je dovoljno pisano od strane eminentnih alima čije naslove možemo naći u mnogim islamskim bibliotekama; meni je više cilj podijeliti moje dugogodišnje iskustvo liječenja Kur’anom i dodira s nekim aspektima ove bolesti.

Jedno od načela liječenja djece jest da se kur’anska rukja uči roditeljima, ili u svakom slučaju majci oboljeloga djeteta. Nekad se radi o sihru a nekad o džinima koji su sami došli ili su bili uznemireni, ili se radi o zaljubljenom džinu, ali se skoro svaki put radi o zlobi i o osveti ili, pak, o nemaru oboljelog roditelja. Ne bih ulazio u detalje kad je iskušenje – iskušenje ili kad je iskušenje kazna – to bih ostavio kompetentnoj ulemi ali je činjenica da dosad nisam imao slučaj autizma a da jedan od roditelja, najčešće majka, nije pokazala reakcije na učenje rukje. Nesumnjivo je da džini mogu ući u tijela ljudi, pisali smo o tome na početku; imamo i sahih-hadise, ali mi malo znamo o tome šta se dešava kada je džin u tijelu. Kakva je to kombinacija? Mogu li džini izazvati bolest u tijelu osobe u kojoj se nalaze? Odgovor je da mogu i to onoliko koliko im Allah, azze ve a’la, dozvoli. Džini napadaju vitalne organe tijela, ali i kompletno tijelo! Utiču na ulogu hormona, izazivaju ciste, tumore, začepljuju vene i krvne sudove masnim i krvnim ugrušcima pa izazivaju moždane i srčane udare, različite epilepsije, impotentnost, neplodnost, različite psihoze i fobije, različite stomačne tegobe, bolove kostiju, zglobova, i ludila… Čak bih se usudio reći da džini prenose i različite virusne bolesti.

Da napomenem: ne mislim da je svaka bolest pruzrokovana od džina, jer ne smijemo s uma smetnuti Allahovo određenje! Ovo nije naučni rad već moje lično iskustvo sa hiljadama pacijenata.

Džin ljubavnik, naprimjer, nastani se u materici žene i pokušava uništiti tekućinu muškarca tako što nezamislivom brzinom bukvalno prolijeće kroz tekućinu dok je ne razrijedi do te mjere da više nije plodna ili kvalitetna. Izaziva ciste i tumore na grlu maternice. Uspije u tome onoliko koliko mu Allah to dozvoli. Uvjeren sam da džin u tijelu napada i plod majke i samu majku pa tako ga ošteti ili mu naškodi do te mjere da izazove i bolest koju medicina naziva autizam. Šteta na djetetu može biti vidljiva i dugotrajna, ili nevidljiva i da traje do određenog roka, a Allah, azze ve a’la, o svemu najbolje zna. Ako šteta nije trajna, terapija je učenje spleta ajeta (učenje rukje) majci i ocu istovremeno, pa ko od njih dvoje pokaže reakciju, rukja se nastavlja učiti u redovnim vremenskim razmacima dok osoba ne ozdravi, a napredak bi trebalo da se primijeti i kod oboljelog djeteta.

Pokornost Gospodaru od najranijih dana i stalna bogobojaznost svode makar “džinske bolesti” na minimum! Vodimo računa da li živimo uzornim islamskim životom! Vjernici nemaju intimni odnos prije braka, niti ga imaju za vrijeme menstruacije, ili u toaletu, na parkiralištu, u autu, u pijanom stanju, drogirani, “napušeni”, na javnim mjestima, nakon učinjenog teškog grijeha itd.

Islam je savršena vjera, a Muhammed, alejhisselam, najbolji učitelj. To potvrđuje i činjenica da u islamu postoji dova za svaku situaciju, takva detaljnost ne postoji u drugim religijama. Zamislimo, postoji čak i dova za ulazak i izlazak iz toaleta, kojom se štitimo od napasnika. U toalet ulazimo lijevom nogom te učimo dovu: “Allahumme inni euuzubike minel hubsi vel habaisi!” – “Gospodaru, utječem Ti se od nečistog i nečistih!” Toalet napuštamo desnom nogom, učeći: “Gufraneke!” – “Oprosti Bože!”

Tako, postoji i dova prije intimnog odnosa.

Dova koju ću navesti propisana je muškarcima da je uče prije spolnog odnosa, spomenuta je u hadisu Ibn Abbasa, r. a., da je Poslanik kazao: “Kada bi neko od vas prije spolnog odnosa kazao: ‘Bismillahi, Allahumme dženibneš-šejtane ve dženibiš-šejtane ma razektena’ (Bismillahi, Gospodaru sačuvaj nas od šejtana, i sačuvaj od šejtana ono čime nas opskrbiš), pa ako se iz tog odnosa rodi dijete, nikad mu šejtan neće moći nauditi.” (Buharija i Muslim)

Ne postoji prepreka da i supruga uči spomenutu dovu, jer je osnova da ne postoji razlika u propisima između muškaraca i žena.

Hfz. Fuad Seferagić

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com