Da li džinni imaju veze sa autizmom kod djece?

Moderna medicina je uglavnom u ćorsokaku kada je u pitanju autizam kod djece. Iako ova bolest nije baš tabu tema, ipak nam medicina nije ponudila skoro ništa osim velikog broja simptoma, teza i ekspertizi a da i ne govorim o uspješnim terapijama i liječenju ove opake bolesti kod djece. Najčešće je riječ o defektnim genima ili o hormonalnoj disharmoniji i poremećaju čiji uzroci su nepoznati.

Navodi se uzimanje droge i opojnih sredstava od strane roditelja, pušenje, nezdrava ishrana te različiti šokovi djece nakon rođenja ili teška neuropsihološka stanja roditelja prije rođenja djeteta, posebno majke za vrijeme trudnoće. Ili se jednostavno kao obrazloženje objašnjava bolest kao posljedica ničeg konkretnog, bez defektnog rođenog ili nasljednog gena. Jednostavno se desi.

Roditelji ovakve djece uglavnom cio život vode teške psihičke borbe, sami sa sobom i sa okruženjem, doživljavajući iz dana u dan dvoličnu i zlobnu kariranost suljudi i sugrađana, pa čak i od članova iz vlastite porodice. 

Što se tiče islamskog naukovanja, mi znamo da pored svijeta ljudi postoje i drugi svjetovi od kojih je i svijet džinna – duhovnih nevidljivih bića. Ne želim se upustati u dokazivanje postojanja džinna – njihovo postojanje je dio vjerovanja muslimana, niti želim dokazivati kako oni bitišu, šta rade i čime se bave, kojim razlogom su stvoreni itd. O ovom je dovoljno pisano od strane eminentnih alima čije naslove možemo naći u islamskim bibliotekama; meni je više cilj podijeliti moje dugogodišnje iskustvo liječenja Kur'anom i dodira sa ovom bolešću. 

Jedno od načela liječenja djece je da se kur'anska rukja uči roditeljima ili u svakom slučaju majci oboljelog djeteta. Nekad se radi o sihru a nekad o džinnima koji su sami došli ili su bili uznemireni ili se radi o zaljubljenom džinnu ali se skoro svaki put radi o zlobi i o osveti ili o nemaru oboljelog roditelja. Ne bih ulazio u detalje kada je iskušenje – iskušenje ili kada je iskušenje kazna – to bih ostavio kompetentnoj ulemi ali je činjenica da do sada nisam imao slučaj autizma a da jedan od roditelja, najčešće majka nije pokazala reakcije na učenje rukje. Nesumnjivo je da džinni mogu ući u tijela ljudi, o tome imamo i sahih hadise ali mi malo znamo o tome, šta se dešava kada je džinn u tijelu. Kakva je to kombinacija? Mogu li džinni izazvati bolest u tijelu osobe u kojoj se nalaze? Odgovor je da mogu i to onoliko koliko im Allah azze we a'la dozvoli. Džinni napadaju vitalne organe tijela ali i kompletno tijelo! Utječu na ulogu hormona, izazivaju ciste, tumore, začepljuju vene i krvne sudove masnim i krvnim ugrušcima pa izazivaju moždane i srčane udare, različite epilepsije, impotentnost, neplodnost, različite psihoze i fobije, različite stomačne tegobe, bolove kostiju, zglobova, i ludila a ja bih se čak usudio reći da džinni prenose i različite virusne bolesti. Da napomenem: ne mislim da je svaka bolest pruzrokovana od džinna jer ne smijemo s uma smetnuti Allahovo određenje! Ovo nije naučni rad već moje lično iskustvo sa stotinama pacjenata. 

Džinn ljubavnik naprimjer se nastani u maternici žene i pokušava uništiti tekućinu muškarca tako što nezamislivom brzinom leti kroz tekućinu dok je ne razrijedi do te mjere da više nije plodna ili izaziva ciste i tumore na grlu maternice. Uspije u tome onoliko koliko mu Allah swt dozvoli. Uvjeren sam da džinn u tijelu napada i plod majke i samu majku pa tako ga ošteti ili mu naškodi do te mjere da izazove i bolest koju medicina naziva autizam. Šteta na djetetu može da bude vidljiva i dugotrajna ili nevidljiva i da traje do određenog roka a Allah azze we a'la najbolje zna. Ako šteta nije trajna, terapija je učenje spleta ajeta (ruqyah) majci i ocu istovremeno, pa ko od njih dvoje pokaže reakciju, rukja se nastavlja učiti u redovnim vremenskim razmcima dok osoba ne ozdravi a napredak bi se trebao primjetiti i kod oboljelog djeteta.

Pokornost Gospodaru od najranijih dana i stalna bogobojaznost svode makar “džinnske bolesti” na minimum! Vodimo računa, da li živimo uzornim islamskim životom! Vjernici nemaju initimni odnos prije braka, niti ga imaju za vrijeme menstruacije ili u ćenifi, na parkiralištu, u autu, pijani, drogirani, “napušeni”, na javnim mjestima, nakon učinjenog teškog grijeha itd. 

Dova koju ću navesti propisana je muškarcima da je uče prije spolnog odnosa, spomenuta je u hadisu Ibn Abbasa, r.a., da je Poslanik kazao: ”Kada bi neko od vas prije spolnog odnosa kazao: ‘Bismillahi, Allahumme dženibneš-šejtane ve dženibiš-šejtane ma razektena’ (Bismillahi, Gospodaru sačuvaj nas od šejtana, i sačuvaj od šejtana ono čime nas opskrbiš), pa ako se iz tog odnosa rodi dijete, nikada mu šejtan neće moći nauditi.” (Buharija i Muslim) 

Ne postoji prepreka da i supruga uči spomenutu dovu, jer je osnova da ne postoji razlika u propisima između muškaraca i žena.

Wel hamdulillahi rabbil ‘alemin!

Preuzeto sa stranice od hfz. Fuad Abdullah Seferagić http://www.bismillah.ba