Da li je dozvoljeno po šerijatu kratiti bradu ?

Piše: Mr. Safet Kuduzović
Vjerodostojni hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bezdvojbeno aludiraju da je puštanje brade vjerska obeveza a njeno brijanje zabranjeno. Poznati hanefijski pravnik Haskefi kaže: “Haram je brijati bradu.” (Vidjeti: Er-reddul-muhtar (Ibn-Abidin), 9/672.). Ibn-Hazm navodi konsenzus pravnika po ovom pitanju. (Vidjeti: Meratibul-idžma, str. 225 i El-furu’a, 1/100.). Aiša, radijallahu anha, je govorila: “Naka je slavljen Allah koji je ukrasio muškarce bradom.” (Vidjeti: Kešful-hafa, 1/538 i Ihjau ulumid-din, 1/195.). U drugoj verziji stoji da se Aiša, radijallahu anha zaklinjala Onim Koji je ukrasio muškarce bradom. (Vidjeti: Fejdul-kadir, 6/18.).

Neki islamski učenjaci kažu da je Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, obavezao na puštanje brade i da je, shodno općem značenju vjerodostojih hadisa, nije dozvoljeno kratiti. Druga skupina učenjaka smatra kraćenje brade dozvoljenim. (Vidjeti: Et-temhid, 24/145.). Učenjaci koji dozvoljavaju kraćenje brade svoj stav temelje na narednim argumentima:

Dokazi iz Sunneta:

1. Mudžahid b. Džebr kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio čovjeka s dugom bradom pa je rekao : “Zašto neko od vas ruži samog sebe.” (Ebu-Davud u El-merasil, str. 316/448. Lanac prenosilaca ove predaje je vjerodostojan do Mudžahida, ali je, ipak, prekinut izmeðu tabi’ina i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovu predaju bilježi Taberani u El-evsatu, 8/206/8290 preko Džabira, ali sa potpuno slabim lancem prenosialaca).

2. Ata’ b. Jesar kaže da je ušao jedan čovjek u Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju rasčupane kose i brade pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokazao rukom da izaðe iz džamije. Otišao je uredio svoju kosu i bradu potom se vratio. Kada se ponovo pojavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Zar ovako nije ljepše nego da dolazi rasčupane kose kao šejtan.” (Malik, 4/457/1834 i Bejheki u Šuabul-imanu, 5/225/6462. Ove predaja, takoðer, ima ispravan lanac prenosilaca do Ata’a, ali je i ona mursel). Nema sumnje da ove dvije predaje pojačavaju jedna drugu, ali je problem što verzija koju prenosi Ata’ nije jasna kada je u pitanju kraćenje brade. Našao sam još pet hadisa koji ukazuju na legitimnost kraćenja brade ali su potpuno slabi i ništavni pa ih nećemo ni spominjati. Dakle, u Sunnetu ne postoji validan argument kada je u pitanju kraćenje brade.

Dokazi iz postupaka ashaba:

Prenosi se od skupine ashaba da su kratili svoje brade. To se prenosi od:

1. Ibn-Omera da je na hadždžu i umri kratio ono što preðe dužinu šake. (Buhari, str. 1272/5892. Ova predaja od Ibn-Omera ima devet različitih puteva kojim se prenosi. U nekim vjerodostojnim vezijama se spominje hadždž i umra u drugima ne).

2. Od Ebu-Hurejre da je uhvatio svoju bradu u šaku i skratio ono što je prešlo preko šake. (Ibn-Ebi-Šejbe, 5/226/25472 i Ibn-Sad, 4/334, sa dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-silsiletud-daife, 5/377-378.).

3. Od Džabira da je rekao: “Ne kratimo dužinu brade osim na hadždžu ili umri.” (Ibn-Ebi-Šejbe, 2/227/25478 i Ebu-Davud, 4/82/4201, sa dobrim lancem prenosilaca kako tvrdi Ibn-Hadžer. Vidjeti: Fethul-Bari, 10/350.).

4. Od Ibn-Abbas da je u komentaru Allahovih riječi “Neka sa sebe prljavštvinu uklone” (El-Hadždž, 29.), rekao: “brijanje glave, kraćenje brkova … kraćenje brade.” (Taberi, 17/196/18973 i Ibn-Ebi-Šejbe, 3/414/15668, sa ispravnim lancem prenosialaca. Vidjeti: Es-silsiletud-daife, 5/377.). Od poznatog tabi’ina Muhammeda b. Kaba el-Kurezija se prenosi da je na isti način protumačio citirani ajet s nešto izmjenjenim redosljedom i spomenuo je kraćenje barde. (Ibn-Džerir, 17/197/18975, sa dobrom lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-silsiletud-daife, 5/377.).

5. Od Alije se prenosi da je kratio bradu, ali sa slabim lancem prenosialca. (Ibn-Ebi-Šejbe, 5/226/25471.).

Dokazi iz postupaka tabi’ina:

Prenosi se ispravnim putevima od skupine tabi’ina da su zastupali ovo mišljenje. To se prenosi od:
1. Ata’a b. Ebi-Rebaha,
2. Hasana el-Basrija,
3. Muhammeda b. Sirina,
4. Tavusa b. Kejsana,
5. Ibrahima en-Nehaija,
6. Muhammeda b. Kaba el-Kurezija,
7. Mudžahida b. Džebra i drugih sa vjerodostojnim lancima prenosialaca. Ove predaje bilježe: Ibn-Ebi-Šejbe, 5/226-227/25473, 25474, 25475, 25478, 25481, Taberi, 17/197/18975, 18977, Bejheki u Šuabul-imanu, 5/220/6438 i drugi. Ovo mišljenje zastupa Eš-Šabi kao i dva poznata medinska fekiha i tabi’ina: Kasim b. Muhammed i Salim b. Abdillah. (Ibn-Ebi-Šejbe, 5/226/25476, Malik, 2/490/918. Vidjeti: Ihjau ulumid-din, 1/195.).

Mišljenja učenjaka o kraćenju brade:

1. Hanefijski mezheb
U hanefijskom djelu En-nihaje stoji da je obaveza kratiti bradu ako preðe dužine šake, a da kraćenje mimo toga nije niko dozvolio, a da je njeno brijanje oponašanje židova, hindusa i vatropoklonika. (Vidjeti: Šerhu fethil-Kadir, 2/347, El-bahru-raik, 2/302 i Hašijetu Ibn-Abidin, 3/456-457.). Ibn-Abidin na drugom mjestu kaže: “Sunnet je da brada bude u dužini šake i da se skrati ono što preðe preko njene dužine.” (Ibid, 9/671.). Imam Merginani kaže: “Sunnet je da brada bude u dužini šake.” (Vidjeti: Šerhu fethil-Kadir, 2/347.).

2. Malikijski mezheb
Pitan je Ibn-Kasim da li je imam Malik nakon skidanja ihrama smatrao obaveznim kraćenja brade, brkova i noktiju? Rekao je: “Nije smatrao obaveznim ali je smatrao pohvalnim da nakon brijanja glave skrati nokte, brkove i bradu.” (Vidjeti: El-mudevvenetul-kubra, 1/441.). Imam Badži, takoðer, kaže da je imam Malik smatrao pohvalnim kraćenje brade. (Vidjeti: El-munteka, 4/61.). Imam Malik kada je upitan o čovjeku koji ima pretjerano dugu bradu, rekao je: “Neka je skrati.” (Vidjeti: Tenvirul-havalik, 1/232 i Šerhuz-Zurkani, 4/453.). Kaže kadija Ijad: “Kraćenje brade sa strana i dužine je pohvalan postupak.” (Vidjeti: Nejlul-evatr, 1/133.).

3. Šafijski mezheb
Imam Šafija u svom djelu El-umm, 3/121, kaže: “Draže mi je da skrati svoju bradu i brkove, a ako ne učini nije griješan jer se obredi vežu za glavu ne za bradu.” Na drugom mjestu imam Šafija kaže: “Niko nije obavezan kratiti bradu i brkove, jer se kraćenje veže za kosu.” (Ibid, 9/337.).

4. Hanbelijski mezheb
Bilježi imam Hallal u djelu “Et-teredždžul”, sa vjerodostojnim lancem prenosialca da je imam Ahmed dozvoljavao kraćenje brade koja preðe dužinu šake i dokazivao je to postupkom Ibn-Omera. (Vidjeti: El-furu’a, 1/100, Kešful-kina’a, 1/124 i Es-silsiletud-daife, 5/377.). Ibn-Muflih kaže: “Nije pokuðeno kratiti bradu koja preðe dužinu šake.” (Vidjeti: El-furu’a, 1/100.). Imam Merdavi kaže: “Nije pokuðeno kratiti bradu koja preðe dužinu šake.” (Vidjeti: El-insaf, 1/121 i Kešful-kina’a, 1/124.).

Vidimo da kraćenje brade na dužinu šake ima utemeljenje u praksi prvih generacija i nije mi poznat neko od ashaba da je kazao suprotno ovome. Meðutim, nije dozvoljeno kratiti bradu manje od dužine šake, jer kako kaže Ibn-Abidin da kraćenje mimo dužine šake nije dozvolio niko od učenjaka. To se jasno vidi u raspravama koje vode islamski pravnici kada razglabaju da li je dozvoljeno skratiti bradu koja preðe dužinu šake ili ne, ali nisam našao u kapitalnim djelima da se raspravljaju o kraćenju brade mimo dužine šake. Neki smatraju da je kraćenje brade vezano isključivo za hadždž i umru što nije ispravno. U nekim predajama se spominje da su ashabi kratili bradu na hadždžu i umri, ali u drugima nespominje. Stoga je ispravno kazati da je kraćenje brade legitimno za vrijeme obreda i mimo toga, Allah najbolje zna.

Prvi put objavljeno: srijeda, 15 Kolovoz 2007 16:43

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/