Da li je ispravno reći taj i taj lijek me je izliječio ili taj i taj lijek mi je pomogao?

Bismillahir-rahmanir-rahim

Nije ispravno izgovarati riječi poput: “taj i taj lijek me je izliječio”, ili “taj i taj lijek liječi tu bolest”, za razliku od riječi: “taj i taj lijek mi je pomogao”.
*Moramo imati ubjeđenje da samo Allah liječi, te da je lijek samo sredstvo, razlog (sebeb) liječenja, zbog toga ispravno je reći ‘Allah me je izliječio, a taj i taj lijek je samo uzrok ili sredstvo izliječenja.*

Što se tiče riječi: “taj i taj lijek mi je pomogao”, ispravno je tako reći, ali moramo da znamo da je Allah taj koji je dozvolio da taj lijek pomogne, to je kao kada kažemo taj i taj čovjek mi je pomogao u tome i tome, imajući u vidu da mu je Allah dozvolio, ili omogućio, da nekome pomogne.

Zato i jeste jedan od uslova ispravnosti rukje, da se vjeruje kako je rukja samo uzrok, sredstvo, a da isključivo Allah liječi.

*Treba da znamo sledeće* :
*Sve što se dešava u kosmosu od najvećih do najmanjih stvari dešava se Allahovom voljom i odredbom, ali je za određene pojave dao i određene uzroke, razloge, tj. sredstva ili sebebe tih dešavanja.*
Allah daje i život i smrt, daje bolest, a daje uzroke te bolesti, liječi a daje i razloge lijeka, i sve se to dešava u njegovoj volji i odredbi, pa nekog Allah izliječi a nekog ostavi da određena bolest bude uzrok smrti.

Zato se deševa da dva bolesnika sa potpuno istom bolešću koriste potpuno iste lijekove, pa jedan ozdravi a drugi umre, to je iz razloga što je Allah jednog izliječio a drugog nije.

Međutim i bolest i zdravlje, liječenje i lijek, te razlozi, sredstva i lijeka i bolesti, sve spada u Allahovu odredbu.

Ovo pojašnjava Ibn Tejmijje kada kaže:
„U Sunenu se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan: ‘Allahov Poslaniče, da li lijekovi kojima se liječimo, rukje koje učimo i njima se štitimo, utiču na Allahovu odredbu.’ On reče: ‘Sve je to Allahova odredba.’ Hadis bilježi Tirmizi, br. 2065, str. 467.

Allah je stvorio uzroke i uzročnike i vezao je jedno za drugo.
Ukoliko bi neko kazao: ‘Ako je nešto određeno, desiće se i bez našeg djelovanja, jer da nije određeno ne bi se ni desilo.’ – odgovoriće mu se: ‘Odredba je da se ono desi sa našim djelovanjem, a nije odredba da se desi bez njega.”“
Medžmu'ul-fetava, 8/138-139; Fethul-Bari, 10/211.

*Sve ovo spada u tevhid.*

Sjetimo se značenja tevhid-rububijeta:
Tevhid rububijjeta ukazuje na Allahovu jednoću u Njegovim postupcima i djelima, a ona su mnogobrojna, poput: stvaranja, opskrbljivanja, oživljavanja, usmrćivanja, upravljanja, vladanja, nanošenja koristi i štete, liječenja, odazivanja na molbe, i drugih djela koja su ovog karaktera. Samo je Allah taj koji ova djela u potpunosti i savršeno čini.
Dakle, Allah je stvorio bolest, zatim liječi, stvorio je i lijek kao sredstvo liječenja određene bolesti, zatim je odredio da nekome lijek djeluje a nekome ne djeluje, sve se dešava onako kako Allah hoće i kako odredi.

A Allah najbolje zna.

Mr. Jakub Alagić

Preuzeto sa whatsapp grupe “Delil akida”
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG