Da li je mali grijeh da musliman dovi Allahu da se smiluje nemuslimanu?

Bismillah Ves-salatu ves-selamu ala nebijjina Muhammed..

Uzvišeni Allah je objavio Svoju Knjigu da bude uputa i vaga u svim dunjaličkim stvarima a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je to objasnio u svom Sunnetu, traženje oprosta za nevjernike se može podijeliti u dvije vrste:

-Traženje oprosta na dunjaluku da ih Allah uputi i da ih ne uništi, što nema razilaženja među ulemom da je to dozvoljeno.

– Traženje oprosta poslije njihove smrti.
Pošto je pitanje o ovoj drugoj skupini o njoj ću i govoriti.
Uzvišeni Allah je zabranio da musliman traži oprosta za nevjernike, kaže Uzvišeni:

(مَا كَانَ لِلنَّبِیِّ وَٱلَّذِینَ ءَامَنُوۤا۟ أَن یَسۡتَغۡفِرُوا۟ لِلۡمُشۡرِكِینَ وَلَوۡ كَانُوۤا۟ أُو۟لِی قُرۡبَىٰ مِنۢ بَعۡدِ مَا تَبَیَّنَ لَهُمۡ أَنَّهُمۡ أَصۡحَـٰبُ ٱلۡجَحِیمِ)
[سورة التوبة 113]

“Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici Džehennema biti.”

U ovom ajetu je jasan dokaz da Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i vjernicima nije dozvoljeno da mole oprost za one koji su umrli na nevjerstvu. Uzvišeni Allah u ovom ajetu jasno naglašava da vjernici imaju jasno saznanje da je neko umro na nevjerstvu da im posvjedoči da su oni stanovnici vatre, tako da vjernici ne grade svoje uvjerenje na gajbu već na jasnom saznanju i tome svjedoče, tako da svako onaj ko poslije spoznaje toga traži oprosta za one za koje zna da su umrli na nevjerstvu ogriješio se prema Allahovoj zabrani.
Pošto su neki uzeli dokaz da je Ibrahim alejhi selam molio za svog oca za oprost, Uzvišeni Allah je u sljedećem ajetu otklonio i tu šubhu, pa kaže Uzvišeni:

(وَمَا كَانَ ٱسۡتِغۡفَارُ إِبۡرَ ٰ⁠هِیمَ لِأَبِیهِ إِلَّا عَن مَّوۡعِدَةࣲ وَعَدَهَاۤ إِیَّاهُ فَلَمَّا تَبَیَّنَ لَهُۥۤ أَنَّهُۥ عَدُوࣱّ لِّلَّهِ تَبَرَّأَ مِنۡهُۚ إِنَّ إِبۡرَ ٰ⁠هِیمَ لَأَوَّ ٰ⁠هٌ حَلِیمࣱ)
[سورة التوبة 114]

“A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv.”
Tako da se traženje oprosta za oca Ibrahimovog odnosi na traženje oprosta i upute za njega. Ovim Uzvišeni Allah dokida svaku sumnju da vjernik traži oprosta za onoga ko je umro na nevjerstvu.
Uzvišeni Allah zatim potvrđuje sve ovo u sljedećem ajetu pa kaže:

(وَمَا كَانَ ٱللَّهُ لِیُضِلَّ قَوۡمَۢا بَعۡدَ إِذۡ هَدَىٰهُمۡ حَتَّىٰ یُبَیِّنَ لَهُم مَّا یَتَّقُونَۚ إِنَّ ٱللَّهَ بِكُلِّ شَیۡءٍ عَلِیمٌ)
[سورة التوبة 115]

Allah neće nazvati zalutalim narod koji je na Pravi put uputio prije nego što učine ono što im je On zabranio. – Allah zaista sve dobro zna.

Ovoo jasno ukazuje da vjernik koji se okrene od onoga što je Allah dželle še'nuhu zabranio (u ovom slučaju traženje oprosta za nevjernike) je u očitoj zabludi ako se ne okane onoga što mu je Allah dželle še'nuhu zabranio.
Ako Allah dželle še'nuhu nije dozvolio Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem da traži oprosta za svoju majku i Ebu Taliba koji je toliko učinio za Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, pa kako da dozvoli za nevjernike koji su umrli na nevjerstvu.

En-Nevevi rahimehullah prenosi konsenzus uleme da je haram tražiti oprosta za one koje znamo da su umrli na nevjerstvu.(vidi el-Medžmu'u 2/150

Dok mnoga ulema smatra da je tražiti oprosta za one koji su umrli na nevjerstvu nevjerstvo, kao što je el-Karafi imam kod Malikija i Ibn Alan kod Šafija idr. jer su jasni dokazi koji zabranjuju tražiti oprost za one koji su umrli na nevjerstvu. ( Vidi el-Furuk 4/26 od el-Karafija i el-Futuhatur-Rabbanije 7/238)

Nema sumnje da spomenuti ajeti jasno ukazuju na zabranu traženja oprosta za umrle nevjernike, veličina grijeha se vraća onome ko traži oprosta i njegovog saznanja zabrane tako da to može biti mali ili veliki kufr zavisnosti o saznanju propisa i njegovog negiranja i te'vila.
Da nas Allah sačuva zablude!

Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku