Da li je obavljanje umre vadžib ili sunnet?

Kada je riječ o ovom pitanju, islamski učenjaci imaju podijeljena mišljenja. Mnogo ashaba i tabiina, te imam Ahmed, Sufjan Sevri, Šafija, po odabranom mišljenju, i Ibn Hazm smatraju, ‘umru obavezom. (Vidjeti: El-Muhalla, 7/36, Hil’ijetul-ulema, 3/230, Umdetul-kari, 10/107, i El-Insaf, 3/387.)
Imam Ebu Hanife, Malik, Šafija, po pređašnjem mišljenju, i Ibn Tejmijje smatraju ‘umru sunnetom. (Vidjeti: Et-Temhid, 20/14, El-Mebsut, 4/58, Ahkamul-Kur’an, 1/133, od Ibnul-Arebija, Medžmu’ul-fetava, 26/7, i Hil’ijetul-ulema, 3/230.) Uzvišeni Allah kaže: “Hadždž i ‘umru radi Allaha upotpunite!” (El-Bekare, 196.)
Svevišnji Allah u ajetu naređuje upotpunjavanje hadždža i ‘umre, a to ukazuje na obavezu oba ibadeta. (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 2/365.) Buharija navodi da je Ibn Abbas u vezi s navedenim ajetom rekao: “Umra je upoređena s hadžom: ’Hadždž i ‘umru radi Allaha upotpunite!’” (Umdetul-kari, 10/107.) Ali, po nekim učenjacima, diskutabilno je dokazivanje obaveznosti ‘umre ovim ajetom. Omer b. Hattab prenosi da je neki čovjek upitao Poslanika, ﷺ, u vezi s islamom pa mu je odgovorio: “Da očituješ dva šehadeta, obavljaš namaz, daješ zekat, obaviš hadždž i ‘umru, da se kupaš od dženabeta, da propisno uzimaš abdest i postiš ramazan.” (Ibn Huzejme, Ibn Hibban, 1/397/173, i Darekutni, 2/2487-248/2682. Imam Darekutni i šejh Albani predanje smatraju ispravnim. Vidjeti: Sahihut-tergib, 1/185.)
Nakon što je prihvatio islam, Subejj b. Mabed došao je kod Omera b. Hattaba i rekao: “O vladaru pravovjernih, vidim da mi je Allah propisao hadždž i ‘umru, i ja sam ih obavio.” “Postupio si prema Poslanikovoj, ﷺ, uputi” (Nesai, 2/263/2718, Ebu Davud, 2/164/1798, i Ibn Hazm u djelu Hidždžetul-veda, str. 333/480, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Iravul-galil, 4/153.), reče mu Omer. Ibn Munzir i Ibn Huzejme zapažaju: “Omer, radijallahu anhu, nije negirao Ibn Mabedove riječi: ’Vidim da mi je Allah propisao hadždž i ‘umru…’” (Vidjeti: Sahihu Ibni Huzejme, 4/358 i El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 2/365.)
Ibnul-Džehm Maliki zabilježio je s dobrim lancem prenosilaca sljedeću Džabirovu, radijallahu anhu, izjavu: “Svaki je musliman obavezan obaviti ‘umru.” (Vidjeti: Fethul-Bari, 3/597.) Ibn Omer rekao je: “Svaki obveznik mora obaviti hadždž i ‘umru, ako je u mogućnosti.” (Buharija, str. 3/17, kao muallek-predanje, Darekutni, 2/250/26974, i Hakim, 1/644/1732. Imam Hakim i Zehebi predanje smatraju ispravnim.) A imam Buharija naslovio je poglavlje: Obaveznost obavljanja ‘umre, gdje je naveo prethodno Ibn Omerovo, radijallahu anhu, predanje. (Vidjeti: Sahihul-Buhari, 3/17.) Učenjaci koji kažu da je ‘umra sunnet pozivaju se na slabe argumente, kao naprimjer, hadis u kojem stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, upitan da li je ‘umra vadžib, pa je odgovorio: “Nije, ali je bolje da je obavite.” (Ibn Madže i Tirmizi, 3/599/931, sa slabim lancem prenosilaca.)
Imam Tirmizi predanje je ocijenio ispravnim. Međutim, najveći hadiski stručnjaci, između ostalih sljedeći: Bejheki, Munziri, Zejlei, Ibnul-Kajjim, Ajni, Ibn Hadžer, Albani i neki drugi osporili su tu Tirmizijinu ocjenu i odbacili hadis. (Vidjeti: Nasbur-raja, 3/150, Hulasatu bedril-munir, 1/347, Tehzibus-sunen, 5/173, Fethul-Bari, 3/579, Umdetul-kari, 10/108, Tuhfetul-ahvezi, 3/600, Daifus-sunen, str. 100/931.) Tu je i Talhino predanje u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Hadždž je borba na Allahovom putu, a ‘umra je dobrovoljni ibadet.” (Ibn Madže, 2/995/2989, i Ibn Ebu Hatim u djelu El-Ilel, 2/104/850. Ibn Hadžer, Ševkani i Albani predanje smatraju slabim. Vidjeti: Et-Telhisul-habir, 3/842, Nasbur-raja, 3/149, Nejlul-evtar, 4/333, i Es-Silsiletud-daifa, 1/358.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović