Da li je ovo Dedždžal?

Ve alejkumus-selam! Nije istina da je ovo Dedždžal, to je djete rođeno sa deformacijom lica. Dedždžal ima oba defektna oka, a jedno od njegovih očiju je ugašeno. (Muslim) Prenose imam Muslim i Buhari, od Abdullaha ibn Omera, r.a., da se Poslanik, s.a.w.s., obratio ljudima, hvaleći Allaha, Uzvišenog, onako kako Njemu dolikuje, a zatim je spomenuo Dedždžala i rekao: “Upozoravam vas na njega, a nije bilo ni jednog vjerovjesnika : da nije upozorio svoj ummet na njega. Ja ću vam reći o njemu nešto što nijedan vjerovjesnik nije rekao svome narodu, a to je da je Dedždžal slijep na jedno oko, a vas Gospodar nije slijep na jedno oko.” Dok beba na ovoj slici ima samo jedno oko.

Dedždžal je već bio živ za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.w.s., i sa njim je razgovarao ashab Temim ed-Dari. I ispravna ulema nije potvrdila da je na ovoj slici Dedždžal, ovakvo nešto može samo neko neuk tvrditi, jer se kosi sa vjerodostojnim predajama na ovu temu.

Imam Muslim prenosi vjerodostojnim predaju od Fatime bint Kajs, r.a, koja kaže…:

“Čula sam Vjerovjesnikovog glasnika kako viče: ‘Zajednički namaz!’ Otišla sam u džamiju i klanjala sa Allahovim Poslanikom, s.a.w.s, a bila sam u prvom saffu žena. Kada Allahov Poslanik s.a.w.s, završi namaz, smijući se sjede na minber i reče: ‘Neka svako ostane na svom mjestu,’ a onda nastavi: ‘Znate li zbog čega sam vas okupio?’ ‘Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju’, odgovoriše, a on reče: ‘Tako mi Allaha, ja vas nisam okupio ni radi želje, niti radi straha, nego sam vas okupio da vam kažem o Temim ed-Dariju koji je bio kršćanin. On je došao, dao prisegu, primio Islam i nešto mi ispričao, što je u duhu onoga o čemu sam vam već govorio, o Mesihu Dedždžalu.

Ispričao mi je da se sa jos trideset ljudi iz plemena Lahm i Džuzam ukrcao u lađu. Sa njima su se mjesec dana poigravali valovi na moru da bi, na kraju, pred akšam, sa lađom pristali uz obalu jednog ostrva, sjeli u čamce i iskrcali se na ostrvo. Kada su se iskrcali, srela ih je jedna kosmata životinja, koja je imala obilatu dlaku na sebi tako da joj nisu mogli raspoznati prednji od zadnjeg dijela tijela.

Ugledavši je upitaše: ‘Šta si ti?’ ‘Ja sam Džessasa.’ ‘A šta je to Džessasa?’ upitaše. Ona reče: ‘Idite do onoga čovjeka u samostanu, on željno očekuje vijesti od vas. ‘Pošto nam spomenu čovjeka, mi se rastavismo od nje iz bojazni da je šejtan. Požurili smo sve dok nismo usli u samostan, kad u njemu najkrupniji čovjek koga smo ikada vidjeli… Ruke mu iznad vrata vezane ogromnim lancima, a koljena i nožni članaci u željeznim okovima. Rekosmo: ‘Teško tebi, ko si ti?’ ‘Vi pretpostavljate ko sam ja, nego me obavjestite o tome ko ste vi?’ ‘Mi smo arapi’, rekoše.

Ukrcali smo se u lađu i krenuli. Zatekli smo se na moru kada se uzburkalo. Talasi su se s nama poigravali mjesec dana, a onda su nas donijeli pored obale i iskrcali se na ostrvo. Na njemu smo sreli životinju koja je kosmata tako da joj se ne raspoznaje prednji od zadnjeg dijela tijela. Ugledavši je mi smo joj rekli: ‘Teško tebi, šta si ti?’ ‘Ja sam Džessasa’, odgovorila je. ‘A šta je to Džessasa’, upitasmo je, a ona reče: ‘Idite do onoga čovjeka u samostanu, on sa nestrpljenjem očekuje vijesti od vas.’ Krenuli smo brzo prema tebi u strahu, jer nismo sigurni da nije šejtanica.

On reče: ‘Obavijestite me o palmama Bejsana.’ Rekosmo: ‘Šta te to o njima zanima?’ ‘Pitam vas o njegovim palmama, da li rađaju?’ upita on. ‘Da rađaju’, rekosmo mu. On reče: ‘Uskoro više neće rađati’ ‘Obavijestite me o Taberijskom jezeru!’ Rekosmo: ‘Šta te o njemu zanima?’ ‘Zanima me da li u njemu ima vode?’ reče on. ‘Da u njemu ima puno vode’, odgovorismo mi. On reče: ‘Njegova voda će uskoro presušiti, a obavijestite me o vrelu Zugar’, ponovo će on. ‘A šta te o njemu zanima,’ upitasmo mi. ‘Zanima me ima li u njemu vode i da li je stanovnici koriste za zalijevanje?’ upita on. ‘Da, u njemu je puno vode i stanovnici je koriste za navodnjavanje, ‘ rekosmo mi. On tada reče : ‘A obavijestite me o Vjerovjesniku pouzdanom, šta je uradio?’ ‘Napustio je Mekku i nastanio se u Jesribu,’ odgovorismo mi. ‘Jesu li se Arapi borili protiv njega,’ ponovo će on. ‘On je Arape koji su mu bili blizu pobijedio i oni su mu se pokorili,’ rekosmo, a on će na to: ‘Za njih će biti dobro, ukoliko mu se pokore,’ reče.

‘A sad ću vas obavijestiti o sebi. Ja sam Mesih. Uskoro će mi biti dozvoljeno da izađem i ja ću izaći. Putovat ću po Zemlji i neću ostaviti nijedno naselje, a da u njega, u roku od četrdeset dana ne uđem, osim Mekke i Tajibe (Medine). U ta dva grada mi je zabranjen ulazak. Kada god budem pokušao da uđem u jedan od njih ispred mene će se pojaviti melek sa sabljom i odbiti me od njega. Na svakom prilazu prema tim gradovima će biti meleki koji će ih čuvati.’

Allahov Poslanik, s.a.w.s., je tada udarivši svojim štapom o mimber rekao: ‘Ovo je Tajjiba, ovo je Tajjiba! (tj. Medina) Jesam li vam o tome govorio?’ ‘Jesi’, odgovoriše ljudi, a Vjerovjesnik, s.a.w.s, reče: ‘Drago mi je da se Temimova priča poklapa sa onim što sam vam ja o njemu, i Mekki i Medini pričao. Eto, on je u Šamskom, ili u Jemenskom moru. Ne, ipak je od strane istoka! On je od strane istoka! On je od strane!’ i pokazao je rukom prema istoku.” Fatima reče: “Ovo sam zapamtila od Allahova Poslanika s.a.w.s.” A Allah zna najbolje!

Na pitanje odgovorio: prof. Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com