Da li je rasprava – polemika o Kur'anu zabranjena ili pohvalna?

Zabranjeno je neosnovano polemiziranje, pogotovo o Kur'anu

Svevišnji Allah rekao je: “Ima ljudi čije te riječi o životu na ovom svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao na svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, uništavajući usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered.” (El-Bekara, 204-205)

“Mi smo Kur'an učinili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i grijeha klone obradovao, a inadžije nepopustljive opomenuo.” (Merjem, 97)

“A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer oni su narod svađalački.” (Ez-Zuhruf, 58)

Ebu Umama, radijallahu anhu, pripovijeda: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Nijedan narod nije odstupio od upute koju je slijedio osim što je polemizirao. ‘ Potom je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ajet: ‘A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer oni su narod svađalački. ”

Aiša, radijallahu anha, prenijela je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Zaista Allah najviše mrzi zagrižene svadljivce.’

Zijad b. Hudejr pripovijedao je: “Omer, radijallahu anhu, upitao me: ‘Znaš li šta ruši islam?’ Odgovorio sam da ne znam, a on reče: ‘Islam ruši poskliznuće učenjaka, raspravljanje licemjera o Kur'anu i vladavina zabludjelih vladara. ”

Ehu Osman en-Nehdi pripovijeda: “Dok je Omer držao hutbu, sjedio sam pored minbera i čuo kako govori: ‘Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Za ovaj se ummet najviše bojim zla rječitog licemjera. ”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeći Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: ”Raspravljanje o Kur'anu nevjerstvo je.

Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, pripovijeda: ‘Jednog sam jutra poranio kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a on je čuo dvojicu ljudi kako raspravljaju o nekom ajetu. Izašao je i upozorio nas: ‘Zaista su oni prije vas nastradali jer su se_,podvajali u pogledu Knjige.’

Amr b. Suajb prenosi da je njegov otac Suajb prenio od svoga oca sljedeće riječi: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je kako se neki ljudi prepiru u vezi s Kur'anom, pa je rekao:
‘Oni koji su bili prije vas upravo su propali zato što su jednim ajetima Allahove knjige negirali druge; ajeti Allahove knjige jedni druge potvrđuju, i nemojte jednim negirati druge, već ono što znate recite, a ono što ne znate prepustite onome ko zna. ”

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, gore navedeni ajeti i hadisi zabranjuju polemiku i raspravu, ali iz nekih ajeta i hadisa, te izjava sljedbenika ispravne tradicije ipak se može zaključiti da je raspravljanje pohvalno (u časnom Kur'anu nema protivrječnosti, jedni ajeti potvrđuju druge). Naime, postoji pohvalna i pokuđena polemika. Pohvalnu je Allah, dželle šanuhu, spomenuo u sljedećim ajetima: ”Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!” (En-Nahl, 125) Također: “I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način … ” (El-Ankebut, 46). A pokuđenu je spomenuo u ajetu: ” … one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije došao, pa izazivaju još veću Allahovu mržnju i mržnju vjernika … ” (Gafir, 35). Dakle, zabranjena polemika jeste ona koja se vodi bez pozivanja na dokaze, polemika o laži, polemika kojom se želi izazvati smutnja kada je riječ o Kur'anu, potaknuti ljude na slijeđenje manje jasnih ajeta, te zagriženo prepiranje kojim se želi uzdići neistina, a pobiti istina. Pohvalna polemika jeste ona kojom se želi saznati i pomoći istina, a pokazati i objasniti neistina.

Pohvalna polemika dio je iskrenog odnosa prema Svevišnjem Allahu, Njegovom Poslaniku, muslimanskim vladarima i običnom svijetu. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i sljedbenici ispravne tradicije raspravljali su da bi uzdigli istinu.

Nuh, alejhis-selam, mnogo je raspravljao sa svojim narodom, dok protiv njih nije uspostavio dokaz i objasnio Pravi od krivog puta: “Rekoše oni: ‘O Nuh, ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao … “‘ (Hud, 32)

Drugo, Ibn Hibban rekao je: “Polemika čovjeka vodi u to da posumnja u manje jasne ajete, osim ako ga Svevišnji Allah ne sačuva. A ako u njih posumnja, i zanegirat će ih sigurno. Zbog toga je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, polemiku o Kur'anu nazvao nevjerstvom jer to je početak nevjerstva.”

Treće, čovjek mora vjerovati u jasne i manje jasne ajete, jer sve je od Allaha. O ajetima koje ne poznaje, čovjek treba upitati učene ili njihovo značenje prepustiti Allahu, dželle šanuhu, Koji sve zna; nije mu dopušteno pitati one ko i ne poznaju kur'anske discipline.

ko i ne poznaju kur'anske discipline. etvrto, podvajanje u pogledu kur'anskih ajeta nužno vodi u njihovo nijekanje, oslobađanje od njegovih propisa, izvitoperivanje halala i harama, a one koji se podvoje čeka ono što je zadesilo one prije njih: uništenje i zamjena drugim narodima.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://mojislam.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf