Da li je šerijat poslanikâ prije nas obavezujući kada je u pitanju ovaj ummet?

Islam je vjera svih poslanikâ i vjerovjesnikâ. Od prvog do posljednjeg svi su pozivali u obožavanje Allaha, Jednog, Jedinog, Koji nema sudruga. Allahova jednoća, čisti monoteizam bila je osnovna preokupacija poslanikâ kada je riječ o pozivanju njihovih naroda. Međutim, vjerozakonici poslanikâ očito su se razlikovali. U jednom vjerozakoniku određena je stvar bila dopuštena, a u drugom zabranjena, i obratno. Kada je riječ o vjerozakonicima prije našeg šerijata, njihovi propisi spadaju u jednu od tri kategorije: prvo, propisi koji su sastavni dio našeg šerijata po konsenzusu islamskih učenjaka, i to su propisi koji su vrijedili za narode prije nas potom su potvrđeni našim vjerozakonikom; drugo, propisi koji nisu sastavni dio našeg šerijata također po konsenzusu islamskih učenjaka, i to su propisi koji su vrijedili za narode prije nas potom su stavljani van pravne snage našim vjerozakonikom; i, treće, propisi u vezi s kojim postoji razilaženje, jer nisu jasno stavljeni van snage našim vjerozakonikom. (Vidjeti: Muzekiretu usulil-fikh, str. 249-251.)

Većina islamskih učenjaka ovu kategoriju propisa smatra sastavnim dijelom našeg vjerozakonika. Ovo je stav hanefijskih, malikijskih, većine hanbelijskih učenjaka, Ševkanija i drugih. (Vidjeti: El-Mugni, 5/253, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 1/464, Es-Sejlul-džerrar, 1/244, Muzekiretu usulil-fikh, str. 250, i El-Muhezzeb, 3/972, od dr. Nemle.) Mišljenje većine islamskih učenjaka zasnovano je na jačim argumentima, iz kojih proizilazi da je vjerozakonik naroda prije nas, koji je prešutan u našem šerijatu, ujedno i naš vjerozakonik, pod tri uvjeta: prvo, da se vjerodostojnim argumentom potvrdi da je određeni propis bio vjerozakonik onih prije nas; drugo, da se u izvorima našeg šerijata ne navodi argument koji potvrđuje dotični propis, jer bi u tom slučaju bio sastavni dio našeg vjerozakonika po konsenzusu učenjaka; i, treće, da se u izvorima našeg šerijata ne navodi argument koji derogira dotični propis, jer u tom slučaju ne bi bio sastavni dio našeg vjerozakonika po konsenzusu učenjaka. (Vidjeti: Mealimu usulil-fikh, str. 232.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović