Da li je strogo zabranjeno naricanje za umrlima

El-Mugira, radijallahu anhu, izjavio je: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: Umrli je izložen kazni zbog naricanja. ‘”‘
Ummu Atijja, radijallahu anha, govorila je: “Dajući prisegu Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, obećali smo da nećemo naricati za umrlim.”
Ebu Malik el-Eša'ri, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Četiri paganske karakteristike moj ummet neće ostaviti: hvalisanje porijeklom, ruganje tuđem porijeklu, predviđanje kiše na osnovu položaja zvijezda i naricanje za umrlim. A ako se narikača ne pokaje prije smrti, doći će na Sudnji dan a na njoj će biti košulja od katrana i oklop koji izaziva svrab. ”
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Dvije stvari ljude vode u nevjerstvo: ruganje nekome zbog njegovog porijekla i naricanje za umrlim. ”
Amra je pripovijedala: “Čula sam Aišu, radijallahu anha, da govori: ‘Kada smo saznali za pogibiju Zejda b. Harise, Džafera i Abdullaha b. Revvahe, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo je a na njemu se jasno vidjela tuga. Gledala sam kroz pukotinu na vratima: došao je neki čovjek i rekao: ‘Allahov Poslaniče, Džaferove ukućanke!’, spomenuvši da glasno plaču. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mu je da im to zabrani. Taj je čovjek otišao, ali se ubrzo vratio i rekao: ‘Zabranio sam im, ali me nisu poslušale.’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mu je da opet pođe i zabrani im. Učinio je to, ali opet nisu poslušale. Vratio se i rekao: ‘Allaha mi, nadvikale su me!’ Mislim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada rekao: ‘Onda u njihova usta baci prašinu!’ Tome sam čovjeku rekla: ‘Uprkos tvojoj želji, nisi uradio ono što ti je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, a niti si ga poštedio zamora. “”
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Kada je umro Ibrahim, Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sin, Usama b. Zejd počeo je naricati, pa je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ovaj mi ne pripada jer nariče bespravno! Iako srce tuguje i oči suzama rose ne govorimo ono što će izazvati Allahovu srdžbu.
29 Ebu Burda prenosi da je njegov otac rekao: “Kada je Omer, radijallahu anhu, uboden, Suhejb je stao vikati: ‘O moj brate!’, pa ga je Omer, radijallahu anhu, upozorio: ‘Zar ne znaš da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Umrli se kažnjava zbog plača živog . ..,”
En-Numan b. Bešir, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Kada se Abdullah b. Revvaha onesvijestio, njegova je sestra počela plakati i govoriti: ‘O dobri, o moj uzore, o taj i taj .. .’ nabrajajući njegove dobre osobine. Kada se Abdullah osvijestio, rekao joj je: ‘Ničim me nisi pohvalila, a da mi nije rečeno: ‘Jesi li takav?!” I kada je poginuo, ona nije plakala za njim.”
Ebu Musa, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Čovjeku za kojim njegovi ukućani plaču i nariču govoreći: ‘O dobri, o gospodine … ‘ Allah odredi dva meleka koji ga guraju u prsa i pitaju: Jesi li bio takav?”‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, naricanje je glasno plakanje za umrlim i nabrajanje njegovih dobrih osobina. Da je to strogo zabranjeno i veliki grijeh, ukazuju sljedeće stvari: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, to je jasno zabranio; umrli se kažnjava zbog naricanja; narikača će, ako se ne pokaje za života, na onome svijetu biti kažnjena zbog naricanja; Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odrekao se naricanja i onih koji nariču.
Drugo, kada je riječ o kažnjavanju umrlog zbog naricanja živog, učenjaci imaju oprečne stavove. Po meni, najispravnije je da se hadisi odnose na onoga čiji je običaj naricanje, ko oporuči da se za njim nariče i ko svoju porodicu za života nije na to upozoravao. I to je stav većine učenjaka. Pitanje sam detaljnije obradio u knjizi BehdžetunnatJ ·rin, 3/ 1 68- 1 7 1 . Treće, naricanje je običaj i praksa pagana, zato se musliman toga mora u potpunosti kloniti. Četvrto, grijeh za naricanje može se okajati tevbom, iskrenim pokajanjem i iskrenim traženjem oprosta od Milostivog Allaha.

___________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://mojislam.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf