Da li je uredu sjesti i napisati Allahu dovu i publikovati ja na društvene mreže?

Bismillahir-rahmanir-rahim

Nije ispravno napisati dovu i publikovati je na društvene mreže.
Ko želi da publikuje dove neka publikuje Kur'anske ili Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem dove, one su korisnije, sveobuhvatnije, rječitije i kraće, a svakako su prihvatljivije svakom muslimanu.

U osnovi nema direktne šerijatske zapreke da se tako nešto uradi, međutim zbog bojazni da se zloupotrebi takva dova, da se vremenom ne izmisliti razlog učenja, odnosno da je tu dovu poželjno učiti zbog toga i toga, pa da joj se odredi vrijeme učenja, pa čak i koristi, odnosno da joj se odredi nagrada za njeno učenje, bolje je suzdržati se od takvog postupka.
Ovo je poznata stvar u islamu, sjetimo se mnogih dova koje su izmišljene, pa im je vremenom određena svrha učenja, koristi pa čak i nagrade, a da nema nikakve osnove u islamu.

Naše knjige su prepune ovakvih zmišljenih dova.
Sjetimo se dove Nur, neko je za nju rekao:
‘Ovu dovu proučiti sevap je toliko velik i težak da pretegne Zemlju, nebesa, Arš (Allahov prijesto), Kurs i Levh-kalem.
Ako učač Nur dove ima grijeha, oni će mu, Allahovim, dželle šanuhu, emerom, biti oprošteni zbog učenja ove fadileti dove.
Ko prouči ovu dovu, pušući u vodu, a potom tu vodu popije, biće zejrek i pametan.
Ko prouči ovu dovu sa nijjetom da ga Svemogući zaštiti od svakog zla, oružja, vatre, vode, sihra i ostalih ljudskih spletki, može se nadati Allahovoj, dželle šanuhu, pomoći.
Ako se nešto izgubi ili bude ukradeno, treba ustati u pola noći, uzeti abdest i klanjati četiri rekjata, a na svakom rekjatu proučiti Elham i šerif, Ajeti kursiju i tri puta Ihlas (Kulhuvallahu), a nakon tespiha, okrenut prema kibli, proučiti ovu mubarek Nur dovu.
Ako je učač nijjet učinio iskreno i skrušeno, apsolutno uvjeren da će mu Uzvišeni Hakk pomoći, vidjeće u snu gdje (ili kod koga) se izgubljena ili ukradena stvar nalazi.“ Nur-dova, str. 2.
Neki čak ovu dovu nose kao hamajliju i smatraju da štiti od uroka, sve su ovo izmišljene stvari i nemaju osnove u islamu.
Ovakvih primjera u našim knjigama je dosta:
– Dova Allahovog imena El-Hafiz,
– Dova Allahovog imena Er-Rakib,
– Dova Kalensveh,
– Hazreti Isaa, alejhis-selam, dova,
– Dove za jaku inteligenciju koje se uče tri puta,
– Dova za snoviđenje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Sve su ovo izmišljene dove kojima je vremenom određen razlog učenja, kao i nagrade i koristi učenja, a onda ih je narod prihvatio i uči ih kao što se uči jutarnji i večernji zikr.

Ovome se mogu dodati i sledeće dove:
– Ikrar dova, ona se uči hadžijama prije nego što odu na hadždž.
– Abdeske dove (nažalost, mnogi smatraju da abdest nije ispravan bez ovih dova).
– Dova poslije teravih namaza.
– Dova prilikom nadijevanja imena djetetu, gdje postoji dova za muško i za žensko dijete.
– Dova prilikom obrezivanja djeteta.
– Dova poslije učenja sure Ja Sin.
– Dova poslije proučenog zikra, poznatog kod naroda kao tevhid koji se poklanja mrtvima.
– Dova prilikom puštanja brade, Sakl dova.
– Dova tevesula s poslanicima i dobrim Allahovim robovima i mnoge druge dove.

Sve su ovo izmišljene dove, pa je neko vremenom ovim dovama odredio vrijeme, razlog pa čak i koliko puta se uče, na takav način oponaša zakonodavca (Allaha), pa ljudima u vjeri propisuje ovo što nije od nje.
Allah subhanehu ve teala strogo je zabranio ovakav postupak, kazavši: Zar oni da imaju ortake koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio’. Eš-Šura, 21.

Zato niko nema pravo da ljudima odredi i propiše neke dove i zikrove koji nisu propisani (šerijatom) kako bi ih stalno učili, kao što stalno klanjaju pet dnevnih namaza.
Takvo postupanje je ustvari uvođenje u vjeru onoga što Allah nije dozvolio, za razliku od dova koje čovjek ponekad uči, a koje nije ljudima stavio kao stalnu praksu.
Iz spomenutih razloga ispravnije je publikovati Kur'anske i Poslanikove dove, a ne izmišljati nove dove.
A Allah najbolje zna.

Mr Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe “Delil” https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG