Da li je zabranjeno da žena posti u mjesečnom ciklusu i u postporođajnom periodu?

Ehu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pošao je na musalu za Kurban-bajram, ili za Ramazanski bajram, pa je prošao pored žena i rekao im: ‘O žene, udjeljujte milostinju, vidio sam da ste vi najbrojnije u Vatri ‘ ‘A zašto, Allahov Poslaniče?’, upitaše, na šta on odgovori: Jer mnogo proklinjete i poričete muževo dobročinstvo. Nisam vidio da neko manjkavog razuma i vjere može zbuniti odlučnog čovjeka kao vi. ‘ Upitaše: ‘Allahov Poslaniče, u čemu se ogleda manjkavost naše vjere i razuma?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ih: ‘Zar svjedočenje muškaraca nije ravno svjedočenju dvije žene?’ ‘Jeste’, odgovoriše, pa im reče: U tome se ogleda nedostatak razuma; a klanja li i posti li za vrijeme mjesečnog pranja?’ ‘Ne klanja i ne posti’, odgovoriše, pa on zaključi: ‘Eto u tome se ogleda manjkavost u vjeri. ‘
Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, pojava mjesečnog pranja i odliv krvi poslije porođaja jesu stvari koje kvare post, bez obzira desile se na početku ili na kraju dana; ako žena nastavi postiti, taj se post ne računa, a ako to učini svjesno, grešna je.

Drugo, kada se očisti nakon mjesečnog pranja, odnosno nakon postporođajnog perioda, žena mora napostiti propuštene dane. Dokaz za to jeste Muazino, radijallahu anha, predanje u kojem stoji: “Upitala sam Aišu, radijallahu anha, zašto žena nakon mjesečnog pranja mora napostiti propuštene dane, a ne mora naklanjati propuštene namaze, pa me ona upitala: ‘A jesi li ti harurija?’ Odgovorila sam: ‘Nisam, samo pitam.’ Odgovorila je: ‘Naređivano nam je da nakon mjesečnog pranja napostimo propuštene dane, a nije nam naređivano da naklanjamo propuštene namaze.'” Kada je riječ o hajzu i nifasu, ne možemo a da ne napomenemo sljedeće: iz izraza manjkavost, spomenutog u navedenom hadisu, ne može se razumjeti da se žene zbog toga trebaju koriti i nipodaštavati, jer je to njihova urođena osobina. Iz hadisa se razumije da je riječ o sažaljenju prema njima i nedopuštanju da čovjeka zavedu i obmanu. Spomenutu manjkavost dini-islam ne smatra kaznom, niti se to ženama ubraja u grijeh. Neke žene koje simpatiziraju Zapad i one koje se poistovjećuju s muškarcima pogrdnim riječima napadaju ovaj Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis zbog činjenice iznesene u njemu. Neke žene koje u nekim arapskim zemljama rade u određenim ministarstvima u vezi s hadisom kažu i sljedeće: “Zlo je čak i navoditi ovaj hadis!” U tome ih podržavaju neki feminizirani ljudi. Razumni ljudi vrlo dobro znaju da se muškarci i žene razlikuju: ovdje se žene porede s ljudima, a ne međusobno. Onaj ko želi poistovijetiti muškarca i ženu u fizionomiji i sposobnostima, takav želi promijeniti Allahova, dželle šanuhu, stvorenja, on je šejtan nepokornik, i neka mu Svemogući Allah da ono što zaslužuje!

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://mojislam.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf