Da li je zabranjeno da žena putuje bez muža, odnosno bez mahrema?

Ehu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ženi koja vjeruje u Allaha i u Sudnji dan nije dopušteno putovanje u trajanju od tri dana i više osim s ocem, ili sinom, ili mužem, ili bratom, ili nekim drugim mahremom. ”

Abdullah b . Amr b. el-As, radijallahu anhu, kazivao je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka žena ne poduzima putovanje u trajanju od dva dana osim s mužem, odnosno s mahremom. ‘                                                                         Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Muslimanki je zabranjeno poduzeti putovanje u trajanju jedne noći osim s mahremom . .. Ovaj isti ashab prenio je sljedeći hadis: “Ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dopušteno krenuti na putovanje u trajanju od jednog dana i jedne noći ako u njenoj pratnji nije mahrem. ” On je također prenio i ove Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Neka žena ne kreće na put od dvanaest milja bez mahrema. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, ženi koja vjeruje u Allaha, dželle šanuhu, i u Kijametski dan zabranjeno je putovanje bez muža, odnosno bez mahrema: oca, brata, sina, ili nekog drugog trajnog mahrema. Otuda su neki učenjaci, poput Ibn Huzejme i Ibn Hibbana (koji je u svojoj hadiskoj zbirci Es-Sahih, na osnovu Ebu Hurejrinog, radijallahu anhu, predanja naslovio poglavlje: Ženi je zabranjeno poduzimanje dugog ili kratkog putovanja bez mahrema) smatrali da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjući broj dana, odnosno noći, nije imao za cilj ograničiti putovanje na taj broj dana, odnosno noći. Rekao sam: njihovom mišljenju u prilog ide Ibn Abbasova, radijallahu anhu, izjava: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Neka se čovjek ne osamljuje sa ženom bez prisustva njenog mahrema, i neka žena ne putuje osim u pratnji mahrema. ‘ Neki čovjek ustade i reče: ‘Allahov Poslaniče, moja je supruga otišla na hadž dok sam bio u toj i toj bici!’ ‘Onda idi i obavi hadž sa svojom suprugom!’, naredi mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.” Na osnovu ovog Ibn Abbasovog (2731) i Ebu Hurejrinog predanja (2732) , Ibn Hibban naslovio je poglavlje: Ženi je zabranjeno poduzimanje dugog ili kratkog putovanja bez mahrema. Kada je riječ o tom pitanju, Ibn Hadžer je ostavio sljedeći zapis: “Većina je učenjaka ovdje kazala da je ženi zabranjeno poduzimanje putovanja općenito ako nema mahrema, jer hadisi nisu istovjetno odredili trajanje putovanja. Imam En-Nevevi rekao je: ‘Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, određujući trajanje puta danima i noćima, nije mislio na ograničavanje puta, već je značenje: ženi je zabranjeno poduzimanje svega što se smatra putovanjem osim u pratnji mahrema. Ovdje je ograničavanje izrečeno na osnovu odgovora koji je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, davao onome ko ga je pitao s tim u vezi, i taj se broj dana ne uzima kao mjerodavan kada je riječ o putovanju žene bez mahrema.'”

Drugo, imam El-Begavi veli: ” .. .iz ovoga se hadisa razumije da žena nije obavezna poći na hadž ako nema mahrema koji će je pratiti. Ovo je stav sljedećih autoriteta: En-Nehaija, Hasana el-Basrija, Sufjana es-Sevrija, Ahmeda, Ishaka b. Rahavejha i hanefijskih pravnika. Međutim, neki učenjaci tvrde da mora poći na hadž u društvu skupine žena. To je mišljenje imama Šafija i Malika. Prvo je mišljenje prioritetnije, na osnovu vanjskog značenja hadisa.”

Treće, ovaj je isti imam napisao: ” … a kada je riječ o nevjernici koja prihvati islam a nalazi se u zemlji koja ratuje protiv muslimana, odnosno kada je riječ o muslimanki koja se oslobodila od zarobljeništva nevjernika, ove dvije kategorije žena moraju napustiti nevjerničku zemlju, makar putovale same, bez mahrema, ako se ne plaše samoće i opasnosti.” Nadovezujući se na ovu El-Begavijevu izjavu, Ibn Hadžer kaže: “Neki su učenjaci dodali i treću kategoriju, a tu spada žena koja zaostane iza društva te je nađe povjerljiv čovjek, tada joj je dopušteno da je on prati, dok ne sustignu njeno društvo.” Rekao sam: putovanje je u ovim slučajevima prijeka potreba, a kada je posrijedi prijeka potreba, čovjek nema grijeha, ali: ” Neophodna potreba mora se precizno procijeniti”, stoji u fikhskom pravilu. Četvrto, oni učenjaci koji ženi dopuštaju putovanje bez muža, odnosno bez mahrema, kao dokaz uzeli su analogiju. To moramo objasniti, jer obični se svijet zbog toga mnogo zbunjuje. Naime, neki učenjaci dopuštaju ženi obavljanje obaveznog hadža u povjerljivom društvu, odnosno s pouzdanim ženama, analogno nevjernici koja prihvati islam i napusti zemlju nevjerstva, putujući u zemlju islama, odnosno analogno ženi koja je u sličnoj situaciji.
Na ovo su učenjaci odgovorili rekavši da se ovdje radi o putovanju iz prijeke potrebe, a putovanje koje nije iz prijeke potrebe ne može se dopustiti, analogno onom putovanju koje se poduzme iz prijeke potrebe: žena koja prihvati islam i putuje sama, sprečava sigurnu štetu čineći nešto u čemu je šteta moguća ali nije sigurna, a takav slučaj nije s ženom koja želi poći na hadž bez mahrema.
Neki su kao dokaz uzeli predanje u kojem stoji da je Omer, radijallahu anhu, pred kraj života dopustio Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, suprugama da pođu na hadž u pratnji Osmana b. Affana i Abdurrahmana.
A na ovo se može odgovoriti iz dva aspekta: prvo, ovo je samo  Omerov, radijallahu anhu, postupak, i ne smije se pretpostaviti Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima; i, drugo, to je dopustio jer su Poslanikove, sallahu alejhi ve sellem, supruge, majke pravovjernih, zabranjene vjernicima.
A neki učenjaci kao dokaz uzeli su hadis Adija b. Harima, radijallahu anhu, u kojem je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako duže poživiš, sigurno ćeš vidjeti ženu da putuje u nosiljci iz Hire do Meke, ne bojeći se nikog osim Allaha. ”  Međutim, učenjaci su rekli da hadis ukazuje da će se takvo nešto desiti, ali ne ukazuje na to da je dopušteno ženi da sama putuje. A oni koji dopuštaju njeno putovanje odbili su ovo tumačenje, rekavši da je hadis izrečen u smislu pohvale i uzdizanja dini-islama, a iz toga se može shvatiti da je ta ista stvar dopuštena.
Eš-Ševkani je preferirao stav ovih posljednjih, kada je rekao: “Preče je ovaj hadis protumačiti onako kako su ga protumačili oni što dopuštaju ženi putovanje, jer se na taj način postiže saglasnost između ovog i drugih hadisa koji govore o tome.”
Peto, Ibn Hadžer rekao je: “Po učenjacima, mahrem je onaj čovjek kome je zauvijek zabranjeno stupiti u brak s određenom ženom, ili kome je to zabranjeno zbog određenog uzroka. Iz neprestane zabrane izuzima se svastika i ženina amidžinica, a zbog određenog uzroka izuzima se majka i kćerka one žene s kojom je čovjek imao spolni odnos u braku čija je ispravnost sumnjiva.

Definicija se, također, ne proteže na ženu koja je na sebe prizvala Allahovu srdžbu, da je stigne ako je počinila nemoral. Imam Ahmed smatrao je da otac nevjernik ne može biti mahrem kćerki muslimanki, jer niko ne može biti siguran da je neće pokušati odvratiti od islama kada se s njome osami.”

Prihvatajući Ahmedovo mišljenje koje je prenio Ibn Hadžer, imam Eš-Ševkani dodao je: “To iziskuje da i ostali rođaci nevjernici imaju status oca, tim prije što uzrok postoji, a to je mogućnost da je odvrate od islama.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://mojislam.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf