Da li je zabranjeno držanje monopola nad hranom koja je potrebna muslimanima?

Ma'mer je rekao: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ko drži monopol grešan je. “‘ Neko je prigovorio Seidu: “Ti si monopolist!”, na šta je odgovorio: “Ma'mer, prenosilac ovog hadisa, bio je monopolist.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, monopol (ihtikar) jeste kupovanje robe u velikim količinama i njeno gomilanje kako bi je bilo manje na tržištu, odnosno kako bi se njena cijena povećala.

Drugo, kada je riječ o monopolu, islamski autoriteti razilaze se u mišljenju je li monopol zabranjen u svakoj vrsti robe ili samo u hrani. O tome imam Et-Tirmizi kaže sljedeće: “Islamski su učenjaci zabranjivali monopol kada je riječ o hrani, a neki su smatrali da je dopušteno držati monopol kada se radi o drugoj robi. Ibnul-Mubarek je govorio: ‘Nema problema u monopolu ukoliko se radi o pamuku, safijan u i sl. “‘ El-Begavi s tim u vezi kaže: “Kada je riječ o monopolu, islamski autoriteti imaju oprečne stavove. Preneseno je da je Omer, radijallahu anhu, rekao: ‘Na našem tržištu nema mjesta monopolu! Nemaju pravo ljudi koji imaju višak imetka držati monopol nad muslimanima, ali onaj ko se svojski potrudi zimi ili ljeti, pa donese robu, takav ima pravo prodavati onako kako želi i zadržati robu dok god to želi.’ Osman, radijallahu anhu, zabranjivao je monopol. A imam Malik i Sufjan es-Sevri zabranjivali su ga glede svih vrsta robe. Malik je govorio: ‘Svaki monopol koji negativno utječe zabranjen je; zabranjeno je držati monopol nad lanom, vunom, uljem .. .’ Međutim, neki učenjaci smatraju da je monopol zabranjen samo nad hranom, jer je hrana prijeko potrebna, odnosno monopol nad drugim namirnicama nije zabranjen, i tO je Ibnul-Mubarekov stav i mišljenje imama Ahmeda. Ahmed veli: ‘Trgovci monopol obično drže u Meki, Medini i rubnim dijelovima islamske države, gdje se daje otpor nevjernicima, a ne mogu ga držati u Basri i Bagdadu jer kroz njih prolaze brodovi s robom.’ Hasan el-Basri i El-Evzai govorili su: ‘Ko uveze hranu iz druge zemlje i uskladišti je, čekajući poskupljenje, takav čovjek nije monopolist; monopolist je onaj čovjek koji opstruira rad muslimanskog tržišta.’ Slično je rekao i Ahmed: ‘Ako čovjek proizvede hranu na svojoj farmi i uskladišti je, on nije monopolist.’ Rekao sam: hadis koji zabranjuje monopol općenit je, međutim to što je prenosilac bio monopolist ukazuje nam na to da se monopol odnosi samo na određene stvari i specifične situacije. I niko nema pravo misliti da ashab jedno prenosi, a drugo radi. Zar o Seidu b. el-Musejjibu, dobrom muslimanu i velikom učenjaku (držao je monopol nad uljem), možemo pomisliti da prenosi hadis, a ne postupa prema njemu! Nikako, i to nam govori da se, po njemu, hadis odnosi samo na određene stvari.” Šafijski autoritet En-Nevevi kaže: “Ovaj hadis jasno ukazuje na to da je monopol zabranjen. Naši su učenjaci rekli: ‘Zabranjen monopol odnosi se samo na prehrambene artikle, tj. da čovjek kupi prehrambene artikle dok su jeftini radi trgovine, ali ih ne prodaje odmah već ih uskladišti, čekajući poskupljenje. A kada je riječ o trgovcu koji prehrambene artikle u grad donese sa sela, ili ih kupi po niskoj cijeni pa ih uskladišti ili prodaje kada poskupe jer su potrebni na tržištu, ili takvu robu kupi da bi je prodavao u sezoni, takav čovjek nije monopolist, i to nije zabranjeno. Kada je riječ o drugoj robi mimo prehrambenih artikala, na nju se ne odnosi monopol ni u kojem slučaju.’ Ovako je ovo pitanje riješeno u našem mezhebu. Neki su drugi učenjaci kazali: ‘Mudrost u zabrani monopola jeste otklanjanje štete od običnog svijeta.’ Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da će se čovjek koji ima prijeko potrebne prehrambene artikle natjerati na njihovu prodaju kako bi se otklonila šteta od običnog svijeta. A predanje u kojem stoji da su Seid b. el-Musejjib i Ma'mer, prenosilac hadisa u vezi s monopolom, bili monopolisti – Ibn Abdulberr i neki drugi komentiraju ovako: ‘Njih su dvojica držali monopol samo nad uljem, shvativši da se hadis odnosi na monopol nad hranom, i to u slučaju kada te iste hrane nema na tržištu i kada je skupa. Hadis su tako shvatili imam Šafi, Ehu Hanifa i neki drugi učenjaci, i to je ispravno.”‘

Treće, iz prethodno navedenih izjava islamskih autoriteta možemo zaključiti da se sljedeće stvari imaju uzeti u obzir kada je riječ o zabranjenom monopolu: prvo, mjerodavni su potreba za prehrambenim artiklima i visoke cijene; i, drugo, grešan je onaj monopolist koji s tržišta pokupuje onu robu koja je prijeko potrebna muslimanima, koju uskladišti i drži monopol nad njom, te njegov postupak izazove štetu i nelagodnost. Imam Eš-Ševkani rekao je: “Jednom riječju, razlog zabranjenosti monopola jeste nanošenje štete muslimanima, a onaj monopol koji ne donosi štetu nije zabranjen. Kada je riječ o monopolu, zabranjeno ga je držati nad hranom i drugom robom jer to ide na štetu muslimanima.”

Četvrto, u zabranjen monopol ne spadaju sljedeće stvari: prvo, skladištenje viška prehrambenih artikala, pogotovo u sezoni, kako bi ih čovjek prodao kada ljudima zatrebaju; i, drugo, uvoženje robe i čekanje poskupljenja, a Svevišnji Allah, opet, najbolje zna.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://mojislam.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf