Da li je zajednički zikr novotarija ?

e ‘alejkumu-s-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Ves-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme'in. Mnogobrojni su hadisi Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, koji ukazuju na vrijednost samog ezana, kao i onoga ko ga uči; muezzina. Tako u hadisu Ebu-Se'ida el-Hudrija, radijallahu te'ala ‘anh, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, je rekao: “Ništa neće, džin, čovjek ili nešto drugo, čuti glas muezzina a da mu neće svjedočiti na Sudnjem danu.” (Buharija, 609) U hadisu Mu'avije b. Ebi-Sufjana, radijallahu te'ala ‘anhuma, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, je rekao: “Ljudi s najvećim vratovima na Sudnjem danu bit će muezzini.” (Muslim, 387) Imam En-Nevevi u svome komentaru na Muslimov Sahih (3/955) komentarišući riječi “Ljudi s najvećim vratovima …” spomenuo je više značenja od kojih su: 1) muezzini će biti ti koji će najviše priželjkivati i iščekivati Allahovu milost, a onaj koji nešto iščekuje isteže svoj vrat kako bi vidio očekivano; 2) kada ljudi na Sudnjem danu budu obliveni znojem i znoj im bude dopirao do određenih dijelova tijela, vratovi muezzina bit će izduženi kako im znoj ne bi dopro do usta; 3) bit će vođe i predvodnici, jer, Arapi bi svoje vođe i uglednike nazivali ljudima s najvećim vratovima; …” i druga značenja. Takođe, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, učio je dovu da Uzvišeni Allah oprosti muezzinima. (Hadis je vjerodostojan: Ebu-Davud, 517; Tirmizi, 207; od Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala ‘anh) Dakle, velika blagodat pripada onima koji budu učili ezan i ikamet pošto se i ikamet u hadisima Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, naziva ezanom: “Između svaka dva ezana je namaz.” (Buharija, 624; Muslim, 838) Tj. između ezana i ikameta. A Allah najbolje zna.

Knjige fikha govore o šartovima ezana, njegovim sunnetima, osobinama muezzina, kao i greškama koje se čine tokom učenja ezana i na svakom muslimanu je da se upozna sa svim tim, budući da je ezan jedan od najvećih znakova vjere islama i na njemu se ustrajavalo od trenutka kada je propisan sve do smrti Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, noću i danju, na mjestu mirovanja i na putovanju. Nije poznato da se ovaj ‘ibadet ikada ostavio i takav odnos prema njemu treba da ostane do Sudnjeg dana, a Allaha Svevišnjeg molimo da nas učvrsti na njegovom očuvanju.

Što se tiče zajedničkog zikra poslije namaza, on je novina u vjeri, a svaka novina u vjeri je novotarija i svaka novotarija je zabluda, ma kako je ljudi smatrali lijepom, kao što kaže Ibn-Omer, radijallahu te'ala ‘anhuma (Šerh usuli ‘itikad ehli-s-sunne vel-džema'at, 1/92) Ono što je poznato od Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, i njegovih ashaba jeste da su nakon završetka svojih namaza pri zikru podizali glas, međutim, to su činili pojedinačno, svaki za sebe spominjao bi Uzvišenog Allaha, a ne grupno. Od Ibn-Abbasa, radijallahu te'ala ‘anhuma, se prenosi da bi se glas podizao u vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, kada bi ljudi završili svoje propisane namaze. (Buharija, 841; Muslim, 583) (Muhammed b. Salih el-Usejmin, Fetava erkanil-islam, 340. str)

Dakle, pojedinačni zikr bilo je ono što je činio Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, poslije svakog propisanog, obaveznog namaza. To je bila praksa pravednih halifa i ostalih ashaba, tabiina i svih koji su ih slijedili u dobru. Najbolja uputa jeste uputa Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem. Ko se raziđe sa njom i učini nešto na čemu nije bio Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, to mu se odbija, ne prima. Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, je rekao: “Ko u ovu našu vjeru uvede nešto što nije od nje, to mu se odbija!” (Buharija, 2697; Muslim, 1718) A najbolje pojašnjenje prakse Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, jesu postupci Ashaba. Oni su bili ljudi najčišćih prsa, najznaniji i najumjereniji, bez ikakvog pretjerivanja u vjeri ili pomanjkanja. Uzvišeni Allah ih je odabrao za drugove Svoga vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, odabrao ih je za utemeljivače i nosioce Njegove vjere. Zato poštujmo njihovo pravo. Držimo se njihovog puta. Doista, oni su bili na ispravnom putu. Uzvišeni Allah je rekao da je zadovoljan njima, tj. onome na čemu su oni bili od čistog tevhida, namaza, hidžre, zekata, posta, hadža, džihada i drugih djela. Kako da radimo djela koja oni nisu radili i da se opet nadamo Allahovom, subhanehu ve te'ala, zadovoljstvu?! Zar nismo svjesni riječi Uzvišenog Allaha: “Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustit ćemo da čini šta hoće, i bacitćemo ga u Dž‍ehennem, – a už‍asno je on boravište!” (Prijevod značenja En-Nisa’, 115) Hasan el-Basri, rahmetullahi te'ala ‘alejh, je rekao: “Onaj koji čini novotariju neće povećati svoj post i svoj namaz, a da ga to neće sve više udaljiti od Allaha, subhanehu ve te'ala!” (Predanje je vjerodostojno: Ibn-Veddah, 69) Hasan b. ‘Atije, rahmetullahi te'ala alejh, je rekao: “Neće jedan narod uvesti neku novu stvar u svoju vjeru, a da Allah neće istrgnuti neki od sunneta njihove vjere i neće im ga vratiti sve do Sudnjeg dana!” (Predanje je vjerodostojno: Darimi, 98)

Na osnovu izloženog i drugog, zajednički zikr nema osnove u islamu. Kao takav novotarija je i njegovo praktikovanje je grijeh. Onaj koji smatra suprotno, ili tvrdi da, iako je novotarija, treba ga činiti radi zajedničke koristi i očuvanja džemata, treba da donese dokaz. Onaj koji želi nagradu ezana i ikameta, ako mu se ne uslovljava da uči i zikr poslije namaza na spomenuti način, neka uči ezan i ikamet. U protivnom, ne bi trebao učiti ezan i ikamet, jer je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, je rekao: “Ono što sam vam zabranio u potpunosti ga ostavite, a ono što sam vam naredio, radite koliko možete.” (Buharija, 6777; Muslim, 1337) I svakako na svima nama je da molimo Svevišnjeg Allaha da prosvijetli prsa svih muslimana svjetlom Kur'ana i Sunneta.Ve billahi-t-tevfik!

Hajruddin Ebu-Muhammed, prof.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com