Da li je žena obavezna obavljati kućne poslove?

Mišljenje da žena nije obavezna služiti svoga muža datira još od davnih vremena. Zastupali su ga neki islamski pravnici: Malik, Ibn Hazm, Nevevi i neki drugi. (Vidjeti: Šerhul-Buhari, 7/539, od Ibn Bettala, El-Muhalla, 10/73-74, i El-Minhadž, 14/136.)

Imam Taberi smatra da se ovo pitanje vraća na običajno pravo određenog podneblja. Drugim riječima, ako žene u određenom društvenom sloju rade u kućama i služe svoje muževe, onda muž nije dužan svojoj supruzi nabaviti sluškinju, u protivnom, jeste. (Vidjeti: Fethul-Bari, 9/417, i Umdetul-kari, 21/20-21.)

Međutim, praksa ashaba i generacija nakon njih ukazuje da su žene radile u kući svojih muževa i služile ih. Jednog je dana Fatima, radijallahu anha, došla kod svoga oca, Resulullaha, ﷺ, žaleći se na bol u ruci što ga je izazvao žrvanj koji je okretala, i tražila je slugu. Allahov Poslanik, ﷺ, upita je: “Želiš li da ti ukažem na nešto što je bolje od toga što ti tražiš?! Prije spavanja izgovori subhanallah i elhamdulillah po trideset i tri puta, a Allahu ekber izgovori trideset i četiri puta.” (Buharija, 5361-5362, Muslim, 2727.)

Na osnovu ovoga hadisa imam Buharija naslovio je poglavlje: Žena obavlja poslove u muževoj kući. (Vidjeti: Sahihul-Buhari, 7/123.) Hadis jasno ukazuje da je ženin rad u muževoj kući legitiman, u protivnom Poslanik, ﷺ, svojoj bi kćerki Fatimi našao sluškinju. Imam Muslim zabilježio je da je Esma b. Ebu Bekr, supruga Zubejra b. Avvama, odlazila u predgrađe Medine i na glavi donosila hranu za Zubejrovog konja, pojila ga i brinula se o njemu. Mjesila je tijesto, ali ga nije znala pripremiti za peć, pa su joj pomagale njene komšinice ensarijke. (Muslim, 2182, i Ibn Hibban, 4500.)

Otuda neki učenjaci kažu da je dopušteno kazniti ženu ako mužu uskrati služenje. (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 5/179.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović