DA LI OPŠTINSKO VJENČANJE MOŽE ZAMIJENITI ŠERIJATSKO?

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Sklapanje braka ima dva rukna i četiri šarta.

Ruknovi braka:

Prvi rukn – mladoženja i mlada, koji nemaju prepreka da stupe u brak zbog rodbinstva po krvi, tazbinstvu ili mlijeku, kao i da žena nije u iddetu zbog talaka ili smrti muža.

Drugi rukn – jezička forma sklapanja braka, tj. ponuda i prihvatanje, koja se izriče pred svjedocima.

Ovaj rukn je ono što Uzvišeni Allah naziva “misakan galiza” (čvrsta obaveza) u suri En-Nisa, 21.ajet.

Nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta oko ova dva rukna ispravnosti braka.

Šartovi braka:

Prvi šart – određivanje budućih supružnika imenom ili prepoznatljivim opisom.Tako naprimjer nije ispravno sklapanje braka ako staratelj kaže: “udajem za tebe jednu od svoje dvije kćerke” i tome slično.

Drugi šart – obostrano zadovoljstvo budućih supružnika da stupe u bračnu vezu, dakle ni jedno od supružnika ne smije biti prisiljeno na brak.

Oko ova dva šarta nema razilaženja među učenjacima te nije potrebno spominjati njihove dokaze.

Treći šart – pristanak staratelja (a on je muška osoba mahrem mladoj sa očeve strane po džumhuru ili sa majčine strane po hanefijama) na čemu je većina učenjaka ovog Ummeta. Napomena-kod hanefija žena se može udati i bez dozvole staratelja.

Dokaz za ovaj šart su riječi Uzvišenog: “A kada pustite žene i one ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ne sprečavajte ih da se ponovo udaju za svoje muževe, kada se slože da lijepo žive” (El-Bekara, 232). Hadis: “Nema braka bez staratelja”. Bilježi ga Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže. Takođe, ovome u prilog ide i hadis od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Koja god se žena uda bez dozvole staratelja njen brak je batil …”. Bilježi ga Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed.

Četvrti šart – dva svjedoka kod tri mezheba (kod hanefija mogu dvije žene i jedan muškarac, a kod šafija i hanabila moraju biti dvije muške osobe), a kod malikija- razglašavanje braka.

Dokaz kod prvih je hadis: “Nema braka bez staratelja i dva pravedna svjedoka”. Bilježe ga Darekutni, Bejheki i Ibn Hibban, šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim, a neki učenjaci slabim. A dokaz kod Malikija je hadis: “Razglasite brak”. Bilježe ga Ahmed, Ibn Hibban, Hakim, Bejheki i Taberani, vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim i Ibn Hibban, a dobrim Albani.

Što se tiče vjenčanog dara (mehra), njegovo davanje je vadžib, po ispravnom stavu učenjaka, a njegovo određivanje pri sklapanju braka vadžib ili sunnet, shodno razilaženju.

Prema tome, ovo su ruknovi i šartovi braka bez kojih on nije ispravan. Ako se isti ispune pri opštinskom vjenčanju brak je samim time validan i nema potrebe da se obavi i šerijatsko vjenčanje.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba