Da li se djela vrednuju po nijjetu ili konačnici ?

We alejkumu-s-selam we rahmetullahi we berekatuhu. Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Ves-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme'in.

1) Djela se vrijednuju prema nijjetu, namjeri i shodno svojim namjerama čovjek će i biti nagrađen za svoja djela, kao što Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Doista, djela se vrijednuju samo prema nijjetima i doista, čovjeku će pripasti samo ono što je nanijetio!” Istaknuti učenjak Ibn Abdus-Selam kaže: “Prva rečenica ‘Doista, djela se vrijednuju samo prema nijjetima ‘ objašnjava koja se djela primaju kod Uzvišenog Allaha, dok druga rečenica ‘i doista, čovjeku će pripasti samo ono što je nanijetio ‘ objašnjava plod djela popraćenog nijjetom”, tj. od kojih djela će čovjek imati korist. Kada se govori o završnici ili konačnici misli se na završnicu na dunjaluku a ne završnicu samog djela. Djela koja ljudi čine na dunjaluku moraju odgovarati onome što im je Uzvišeni Allah propisao u Levhi Mahfuzu. Kome bude zapisano da je od stanovnika Dženneta, njegova djela neminovno moraju biti ona koja uvode u Džennet. Takođe, onaj kome bude zapisano da je od stanovnika Džehennema, neminovno mora raditi djela koja vode u Džehennem. Završnica na dunjaluku upućuje na iskrenost čovjeka u svojim djelima u dotadašnjem životu. Dakle, onome ko je bio iskren u svojim djelima tokom svog života, Allah Svevišnji će mu dati lijepu završnicu i suprotno. A Allah najbolje zna.

2) Postoji više stanja nijjeta u djelima.
Djelo koje je čisto radi Allaha, subhanehu ve te'ala, od samog početka i u toku samog djela nijjet se ne mijenja. Za ovakvo djelo čovjek će biti nagrađen.
Djelo koje je od samog svog početka radi nekoga drugog mimo Allaha Svevišnjeg i u toku samog djela nijjet se ne mijenja. Nijedan musliman nema sumnje da je ovakvo djelo ništavno i propalo i da njegov počinioc zaslušuje kaznu od Uzvišenog Allaha.
Ukoliko se u jednom djelu, jednom ibadetu, od samog početka bude nalazilo dva nijjeta, tj. da ga čini radi Allaha ali i radi, npr. hvale ljudi, ispravnije je da je takvo djelo ništavno i osuđeno na propast. U hadisu Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala ‘anh, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Uzvišeni Allah je rekao:'Ja sam najpreči da Mi se ne pripisuje sudrug! Pa, ko Mi bude činio djelo i u tom djelu pripiše Mi sudruga, Ja sam od takvog djela čist. Ono pripada onome kojeg Mi je pripisao u svome djelu!'” (Muslim, 2985; Ibn-Madže, 4202)
Ukoliko djelo, ibadet, u osnovi bude radi Allaha, subhanehu ve te'ala, ali tokom samog djela pojavi se kod čovjeka loš nijjet, šejtansko došaptavanje da to isto djelo uljepša i učini ga radi nekoga drugog. Ako to šejtansko došaptavanje odagna od sebe i isčisti nijjet, ta pojava lošeg nijjeta neće uticati na njegovo djelo. Međutim, ako se prepusti tom lošem nijjetu i ne odagna ga od sebe, šta je s njegovim djelom? Islamski učenjaci se razilaze. Ispravnije je da je takvo djelo ništavno i propalo zbog prethodno spomenutog hadisa.
Ukoliko jedno djelo, jedan ibadet čiji su početak i kraj spojeni, poput namaza, bude u osnovi radi nekoga drugog mimo Allaha, subhanehu ve te'ala, makar čovjek i ispravio svoj nijjet kasnije, njegovo djelo je ništavno. A Allah najbolje zna! Međutim, ako se radi o djelu čiji početak i kraj nisu spojeni, tj. kao da se radi od dva djela, u takvom slučaju prvi dio, odnosno prvo djelo je ništavno jer je u osnovi bilo radi drugog a ne radi Allaha Uzvišenog, dok drugi dio, odnosno drugo djelo je ispravno jer je došlo do čišćenja nijjeta. A Allah najbolje zna!
We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.

Hajruddin Ahmetović, prof.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com