Da li se umrli međusobno posjećuju?

Duše vjernika susreću se i međusobno posjećuju. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada vjernik bude na samrti, dođu mu meleki milosti noseći sa sobom bijelu svilu i kažu: ‘Izađi, o dušo zadovoljna, ka Allahovom zadovoljstvu, udobnosti i lijepoj opskrbi, ka Gospodaru, koji nije srdit!’ Potom ta duša izađe poput najljepšeg mirisa miska, a zatim ga (vjernika) meleki preuzimaju sve dok s njim ne dođu do nebeske kapije, gdje kažu: ‘Kako li je divan ovaj miris, koji vam dolazi sa Zemlje!’ Potom s njim dođu dušama vjernika, a oni mu se obraduju više nego što se neko od vas obraduje odsutnom kada mu se vrati, pa ga pitaju: ‘Šta radi taj i taj? Šta radi taj i taj?’, pa kažu: ‘Pustite ga, on je bio u dunjalučkim brigama.’ A kada on njima kaže: “Zar vam (taj i taj) nije došao?”, oni onda kažu: ‘Odveden je u svoje boravište – bezdan.’ A kada nevjernik bude u smrtnim mukama, dođu mu meleki patnje noseći sa sobom kostrijet i kažu: ‘Izađi, o dušo prezrena, ka Allahovom preziru i Njegovoj kazni!’ Potom ta duša izađe poput najodvratnijeg smrada strvine, sve dok s njim ne dođu do zemaljske kapije, gdje kažu: ‘Kako li je odvratan ovaj miris!’ Potom s njim dođu dušama nevjernika.” (Nesai. Hadis je sahih, prema ocjeni Albanija)

Govoreći o tome da li se duša umrlog susreće sa svojom porodicom i rodbinom, šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, kaže: “U hadisu koji prenose Ebu Ejjub el-Ensari i drugi, a koji bilježi Ebu Hatem u svojoj zbirci vjerodostojnih hadisa, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Kada se duša umrlog uzdigne, dočekaju je druge duše i pitaju o živima, te jedni drugima kažu: ‘Ostavite ga dok se ne odmori!’ Zatim mu kažu: ‘Šta radi taj i taj?’, a on kaže: ‘Lijepo je postupao.’ Potom oni kažu: ‘Šta radi taj i taj?’, a on kaže: ‘Zar vam nije došao?’ A oni kažu: ‘Nije’, a potom konstatiraju: ‘Odveden je u bezdan.’

Iz ubjeđenja da se djela živih predstavljaju umrlima Ebu Derda, radijallahu anhu, dovio je riječima: ‘Allahu, Tebi se utječem da učinim kakvo djelo koje će me osramotiti kod Abdullaha b. Revahe!’ Ovim riječima aludira se na trenutak kada se duše umrlih sretnu sa dušom umrle osobe koja tek dolazi, pa joj oni postavljaju pitanje, a ona im odgovara.

Što se tiče trajnog boravišta duša, ono se razlikuje shodno njihovom položaju kod Allaha. Stepen onih koji su Allahu posebno bliski (mukarrebun) iznad je stepena drugih džennetlija (ashabul-jemin), međutim, oni sa višeg stepena spuštaju se do onih ispod, dok se oni ispod ne uzdižu na viši stepen. Tako se oni, Allahovom dozvolom, susreću i posjećuju, kao što se sastaju i posjećuju na dunjaluku, iako su njihovi stepeni različiti.

Ova je rasprava vrlo značajna i mora joj se, stoga, posvetiti dužna pažnja. Naime, postoje dvije vrste duša: one koje trpe kaznu i one koje uživaju nagradu. Ove prve zaokupljene su patnjom u kojoj se nalaze i time su spriječene da se među sobom susreću i posjećuju, dok se one druge, nagrađene, koje su slobodne i nesputane – susreću, posjećuju i evociraju uspomene na ono kroz šta su prolazile na dunjaluku, te razgovaraju o onome šta čine živi. Tako svaka duša biva sa svojom družicom, s onom čija su djela nalik njezinim, dok se duša našega poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nalazi u najvišem društvu. Uzvišeni Allah kaže: ‘Oni koji se budu pokoravali Allahu i Poslaniku bit će s onima kojima je Allah blagodat darovao: s vjerovjesnicima, pravednicima, šehidima i dobrim ljudima; a divno li je to društvo!’ (En-Nisa, 69). Ovo zajedništvo potvrđeno je kako na ovome svijetu, tako isto i u berzahu, kao i u kući nagrade i kazne. Prema tome, čovjek će uvijek biti s onim koga voli, u svakom od ta tri boravišta… Jedan je ensarija plačući došao kod Božijeg Poslanika, pa ga je on upitao zbog čega plače. ‘Božiji Poslaniče’, kazao mu je on, ‘tako mi Allaha, osim kojeg drugog boga nema, ti si mi zbilja draži i od moje porodice i od moga imetka! Tako mi Allaha, osim kojeg drugog boga nema, draži si mi i od mene samoga! Moji ukućani i ja spomenemo te pa me uhvati takvo nekakvo osjećanje i ja moram doći da te vidim! Onda sam se sjetio da ćemo obojica jednoga dana umrijeti, pa sam shvatio da se mogu s tobom družiti samo ovdje, na ovom svijetu, jer ti ćeš biti uzdignut među vjerovjesnike, a ja, ako i uđem u Džennet, bit ću daleko ispod tvoga položaja!’ Poslanik mu na to ništa nije odgovorio, a Allah je potom objavio: ‘Oni koji se budu pokoravali Allahu i Poslaniku, bit će s onima kojima je Allah blagodat darovao…’ , pa do riječi: ‘Dovoljno je to što Allah sve zna!’ (En-Nisa, 69–70). Uzvišeni još kaže: ‘O smirena dušo, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje i uđi u Džennet Moj!’ (El-Fedžr, 27), tj. budi s njima! To se kaže duši u času smrti… Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdignut na nebo, tamo je susreo Ibrahima, Musaa i lsaa, neka su na sve njih mir i blagoslovi Božiji.” (Knjiga o duši, 43–47)

Postoje hadisi koji govore o tome kako se umrli međusobno posjećuju i da je zbog toga naređeno da se njihovi kefini uljepšaju, međutim, te predaje nisu vjerodostojne. (Vidjeti: Munammed b. Salih el-Munedždžid, El-Islam: Sualun ve dževab, br. 20820)

http://el-asr.com/pitanja/da-li-se-umrli-medjusobno-posjecuju/
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/