Da li vjernik smije da se oženi ženom koja ne nosi hidzab?

Uzvišeni Allah je rekao: “O vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se (tj. neka se pokriju).” (El-Ahzab, 59) Pokrivanje žene je farz kao i drugi farzovi, što znači da muslimanka bez pogovora mora izvršiti Allahovu naredbu. Njoj se nije dozvoljeno otkrivati osim pred onima pred kojima joj je to dozvoljeno ajetom Uzvišenog Allaha: “Neka ukrase svoje (među ove ukrase spada i kosa) ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškracima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena.” (Suretun-Nur, 31).

Mnoge naše muslimanke i njihovi muževi olahko shvataju propis pokrivanja. Njihovo pogrešno shvatanje je djelimično i naslijeđe komunističkog shvatanja gdje je bilo dovoljno da se klanja, a maramu može držati i u torbi, pa kada bude vrijeme namaza, maramu izvadi i stavi na glavu. Tako su se naše muslimanke pokrivale tamo gdje ih niko ne vidi, a otkrivale tamo gdje ih svako vidi. I danas je to, nažalost, slučaj kod nekih. Iako bi za taj vakat i mogli naći opravdanje zbog ideologije i režima koji je tada vladao, danas u slobodi i demokratiji koju uživamo ne možemo naći slično opravdanje.

Pitanje pokrivanja punoljetne žene je prije svega pitanje njenog odnosa prema svome Gospodaru i Njegovim naredbama. Dakle, tiče se nje lično. Kada se uda tada se pitanje njenog odijevanja tiče i njenog supruga. I samim tim i on postaje odgovoran.

Ako muškarac svjesno oženi djevojku koja nije pokrivena i njemu to ne bude smetalo, znači da je na sebe preuzeo veliku odgovornost i znači da mu ne smeta nepoštivanje Allahovih granica. Ukoliko ga ta djevojka koju planira oženiti voli i ukoliko joj se on sviđa, on bi to trebao iskoristiti i pokušati je navesti da sama zaključi da nema alternative pkrivanju tijela. Možda će ga ona, njemu za ljubav, poslušati.

Ako za sebe tvrdi da je vjernica, ne bi joj trebalo biti teško poslušati Onoga u koga vjeruje. “A kada Allah i Njegov Poslanik nešto odrede, tada ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe.” (El-Ahzab, 36).

Pokrivanje nije stvar izbora već obligatna dužnost. Što se prije to shvati to je bolje za muslimanku. Neka muškarac koji ženi ovu ženu ima na umu i to da on ne ženi samo sebi tu djevojku. On u kuću dovodi buduću majku svojih kćeri i zbog toga treba gledati ko će mu odgajati djecu. Mišljenja sam da se prvo treba pokušati dogovoriti s djevojkom koju je planirao oženiti. Može joj dati vremena da shvati važnost pokrivanja i poštivanja Allahovih propisa. Opširnije o ovoj temi možete pročitati u knjizi „Odijevanje muslimanki – moda za sva vremena“.

Na pitanje odgovorio: mr. hfz. Senaid Zaimovic