DAVANJE ZEKATA RODBINI

Davanje zekata bližnjoj rodbini spada u neku od kategorija zekata, preče je od njegovog davanja drugima, jer se na taj način izvršava dužnost zekata a uz to održavaju rodbinske veze. Ako čovjek ima brata, amidžu, oca ili majku koji su potrebni za zekjatom preče je njima dati nego nekome drugom. Međutim, ako oni uzimaju zekat zato što im je nužno potreba (radi osnovnih potreba) a čovjek bude od onih kojima je obaveza starati se o njima, u tom slučaju nije im dozvoljeno da im se da zekat, jer na taj način on samo podupire već postojeći imetak i štiti se od obaveznog skrbljenja zekatom, (tj. On je obavezan, u slučaju da njegova rodbina nema sredstava za osnovne potrebe, trošiti na njih i skrbiti se o njima zato što mu je potrebna puno veća količina imetka od samog zekata. Ako bi dao zekat sačuvao bi imetak od obaveznog skrbljenja što u ovom slučaju nije dozvoljeno). Pretpostavimo da čovjek ima siromašnog brata. Tada je on obavezan brinuti se o njemu i trošiti na njega onoliko koliko potreba nalaže. Nije mu dozvoljeno da mu da zekat kako bi pokrio njegovo siromaštvo, jer on tim imetkom štiti vlastiti imetak od obaveznog skrbljenja i trošenja na svoga brata. Ako bi njegov brat napravio štetu ili počinio neko zlodjelo i bio obavezan nadoknaditi ih imetkom a nema mogučnosti za to, dozvoljeno mu je za taj dug dati zekat. U ovom slučaju dozvoljeno mu je dati zekat jer ispunjavanje duga nije obaveza za razliku od skrbljenja koje je obavezno.

Iz ovoga zaključujemo: čovjeku nije dozvoljeno dati zekat za rodbinu za koju se on obavezan skrbiti (starati) ako mu je namjera pokriti njihovu potrebu. Dozvoljeno mu je dati im zekat za nešto što inače nije obavezan. Šta je dokaz da je rodbini dozvoljeno dati zekat ? Dokaz je opšti ajet koji govori o zekatu “Zekat pripada ubogima, siromašima…..” (Et-Tevbe 60.)
S time da smo zabranili davanje zekata rodbini sa namjerom pokrivanja njihovih osnovnih potreba (siromaštva) jer je to svojevrsno skidanje obaveze (vadžiba) pa čovjek putem lukavstva skida obavezu zekata, a lukavstvom se ne može izbjeći vadžib.
odgovorio: ŠEJH IBN USEJMIN

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com