Esselamu alejkum,
Zanima me da li je u Islamu osoba koja izostavi 1ili 2 namaza u toku jednog dana naprimjer zato što na radnom mjestu mu gazda ne dozvoljava da obavlja namaz ili kao što je slučaj sa studentima i đacima koji u školama nemaju prostoriju za obavljanje namaza itd…jesu li ove osobe ostavljači namaza, ove osobe žele da klanjaju ali zbog prethodno navedenih okolnosti izostavljaju. Nažalost danas je mnogo ovakvih slučajeva.
Čitao sam knjigu Namaz i propisi njegova ostavljača od Ibn Kajjima el Dževzijja, tu se navode dokazi tri skupine: prve skupine jedni koja smatra da osoba ako propusti samo jedan namaz da je izašao iz islama, druge skupine koja tako ne smatra i treće skupine koji smatraju da djela ne ulaze u iman. Ova knjiga me zbunila jer prve dvije skupine imaju jake dokaze na svojoj strani. Kakvo je vaše mišljenje o ovoj knjizi. Koja strana ima najjače dokaze. Kakav je stav većine uleme o onome ko ostavi 1 ili 2 namaza u toku jednog dana. Dugo me muči misao o ovome pa se nadam da će te mi odgovoriti na pitanje.
DILEME I NEJASNOĆE OKO KUFRA OSTAVLJAČA NAMAZA
KVIZOVI I IGRE
Dodaj Moj Islam
Dodaj Moj Islam
na početni ekran
-
1
Tapni ⋮ meni u gornjem desnom uglu Chrome-a
-
2
Skrolaj i tapni „Dodaj na početni ekran"📲 Dodaj na početni ekran
-
3
Tapni „Dodaj" u dijalogu koji se pojavi
Ikonica će se pojaviti na početnom ekranu telefona
Nemaš dozvolu za unos odgovora na ovo pitanje.
Alejkumusselam.
Osoba koja izostavi jedan ili dva namaza u toku jednog dana, na primjer zato što na radnom mjestu mu gazda ne dozvoljava da obavlja namaz, ili kao što je slučaj sa studentima i đacima koji u školama nemaju prostoriju za obavljanje namaza i slično, takve odsobe ne potpadaju pod mes'elu ostavljača namaza oko koje se učenjaci razilaze da li je kufr ili nije. A ne potpadaju pod ovu mes'elu zato što oni ove namaze ne ostavljaju namjerno niti zbog lijenosti ili nemara, a što su osobine onih o kojima govori spomenuta mes'ela. Na ovim osobama, radnicima, učenicima i slično, je da ulože maksimalnog truda kako bi promijenili i popravili svoje stanje, tj. ne smiju ustrajavati u tome niti biti zadovoljni s time.
A što se tiče stavova učenjaka oko ostavljača namaza, ti stavovi su na veoma lijep, detaljan i precizan način objašnjeni u spomenutoj knjizi, takođe navedeno je i koji učenjaci su na kojem stavu, tako da ja nemam šta dodati što bi bitno uticalo i promijenilo spomenuto. A moj lični stav po ovom pitanju neće ništa uticati na spomenuto razilaženje, ono će ostati do Sudnjeg dana.
A što se tiče onoga do čega je mene odvelo istraživanje po ovom pitanju to je sljedeće:
– ispravan stav, po meni, je da je ostavljač namaza kjafir,
– s tim da ovde prvenstveno mislim na onoga ko je klanjao a zatim u potpunosti ostavio namaz ili nikad nije klanjao ni jedan namaz,
– a da oni koji nekad klanjaju a nekad ne klanjaju a misle i vjeruju da neredovno klanjanje ne izvodi muslimana iz vjere jer su tako poučeni, smatram da takve osobe nije ispravno automatski tekfiriti, pogotovo u mjestima gdje je raširen stav da neredovno klanjanje ne izvodi muslimana iz vjere,
– međutim, u svemu ovome je vrlo bitno razdvojiti opći propis i stav da je ostavljanje namaza kufr (na čemu sam i ja) od spuštanja propisa kufra na pojedinog čovjeka koji za sebe smatra da je musliman a koji radi određene ruknove Islama, poput povremenog klanjanja, posta ili davanja zekata, a istovremeno ne radi nešto što ga automatski izvodi iz Islama, poput psovanja Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Kur'ana, Kabe, džamije, namaza, ili činjenja širka (upućivanja dove umrlim i slično), ili negiranja proživljenja i Sudnjeg dana, i tako dalje, spuštanja tekfira nad ovakvim osobama zbog ostavljanja namaza je proces koji mogu i smiju raditi samo osposobljene kadije ili učeni ljudi. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com