Dobrovoljno davanje krvi i darivanje organa nakon smrti?

Dobrovoljno davanje krvi je dozvoljeno uz uvjet da ljekari ustanove da neće štetiti davaocu.
Doniranje organa nakon smrti je, po jednom mišljenju savremenih učenjaka, zabranjeno. Ovo mišljenje bazirano je na zabrani skrnavljenja tijela umrlog muslimana, te da čovjek nije slobodan u ophođenju prema svom tijelu, jer stvarni vlasnik čovjekovog tijela je Allah, a ne sam čovjek. Uz to, dozvola doniranja organa može rezultirati negativnostima, poput trgovine ljudskim organima.
Druga skupina savremenih učenjaka smatra da je transplatacija organa iz mrtvog tijela, a time i njihovo doniranje, dozvoljeno uz uvjet da se doniraju osobi čiji je život šerijatom zaštićen, odnosno muslimanu ili nevjerniku koji nije u ratu protiv muslimana. Ovo mišljenje bazirano je na pravilu da prijeka potreba dozvoljava zabranjeno. To pravilo potvrđeno je brojnim ajetima, poput riječi Uzvišenog: “On (Allah) vam je objasnio šta vam je zabranio, osim kad ste u prijekoj potrebi” (prijevod značenja El-En’am, 119), kao i na pravilu o suzbijanju veće štete podnošenjem manje, odnosno preferiranju koristi očuvanja života i liječenja od teških bolest nad štetom skrnavljenja tijela umrlog, a očuvanje života i olakšanje bolesnicima je šerijatom potvrđena korist.
Ovo mišljenje, analizirajući pitanje transplantacije organa uzetih iz živih i mrtvih, preferirao je Kolegij islamskog prava sa sjedištem u Džiddi na svojoj četvrtoj sjednici održanoj 1988. g. Kolegij je u svom zaključku između ostalog naveo: “Dozvoljeno je transplantirati organ iz mrtvog tijela osobi čiji je život neodrživ bez tog organa ili je neodrživa neka od temeljnih funkcija tijela, uz uvjet da to umrli dozvoli prije svoje smrti, ili da to dozvole njegovi nasljednici nakon smrti, ili da to dozvoli muslimanski vođa, ako se radi o osobi nepoznatog identiteta ili osobi koja nema nasljednika.” Uz to, Kolegij je naglasio da ljudske organe, iako je dozvoljeno pokloniti, nije dozvoljeno prodavati.

Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić