Gdje je granica između govora o Allahovim blagodatima i nadmenosti tj. hvale o blagodatima koje imamo?

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Allah subhanehu ve te'ala kaže: “I o Allahovin blagodatima govorite.”
Gdje je razlika, da čovjek ne daj Bože ne počne se hvaliti na način da se jednostavno osjeti nadmenost, kako napraviti razliku u svemu tome?

Šejh Ibn Baz i drugi učenjaci su kazali, da čovjek kada govori o Allahovim blagodatima, pripisujući Allahu, želeći da poveća zahvalost Allahu, onda je to govor o Allahovim blagodatima, na ispravan način. Kada čovjek kaže: “Hvala Uzvišenom Allahu, Allah mi olakšao da položim ispit, hvala Uzvišenom Allahu pa mi je podario suprugu, molim Allah da me učvrsti…” itd.

Pa govoriti o blagodatima u želji da se zahvalimo Allahu, to je ono na šta se odnosi ovaj Kur'anski ajet, ali isto tako pripisivati te blagodati sebi ili s druge strane oholiti se, npr. “Ja imam auto, ja imam kuću”… ali ne pripisuješ to Allahu, oholiš se na drugima, onda je to nešto što je pokuđeno, što čovjek ne bi trebao nikako da radi.

Znači, govoriti o Allahovim blagodatima na način da želimo da zahvalimo Allahu, to je ono što je potrebno i na to se odnosi ovaj Kur'anski ajet. Govoriti o blagodatima na način da ih pripisujemo sebi, da se oholimo, a ne da zahvaljujemo Allahu, to je ono što je pokuđeno.

Audio isječak odgovora