Ima li koristi od ljuljanja dok učimo Kur'an?

Ono što se može vidjeti kroz iščitavanje ove tematike jeste da postoje različiti stavovi po ovom pitanju. Neki učenjaci spominju da u tome nema ništa sporno, i da je čak takav postupak bolji od mirovanja. Drugi učenjaci tvrde da se radi o djelu koje je novotarija, oponašanje Jevreja i sl. Dok neki među njima prave razliku i kažu: Ako se desi bez nekog povoda, u tome nema ništa sporno, dokm ako bi se smatralo vidom ibadeta, ne bi bilo dozvoljeno.
El-Halili Eš-Šafi'i spominje da pokreti prilikom učenja Kur'ana nisu ni zabranjeni ni pokuđeni, nego nešto što treba činiti, navodeći da to nikako ne može biti oponašanje Jevreja. Nakon toga postavlja pitanje: Da li je preče vršiti pokrete ili biti miran, spominjući da odgovor na to pitanje zavisi od samog stanja čovjeka i onoga u čemu je skrušeniji.
Inače, njihanje i pokreti, predstavljaju postupak kojeg čine Jevreji. Čak Ebu Amr b. El-Ala navodi da su oni nazvani Jevrejima, jer su se njihali (jetehevvedun) prilikom učenja Tevrata, kako se spominje u tefsirima Begavija, Razija, Ibn Kesira…
Jedan od dokaza da je to tako, jeste i predaja koju bilježi imam Taberi u svome tefsiru, prilikom tumačenja ajeta: „A kada smo iznad njih brdo podigli – činilo se kao oblak – oni su bili uvjereni da će na njih pasti. “Prihvatite odlučno ono što smo vam dali, i neka vam je na umu ono što je u njemu – da biste bili pobožni!“ (El-E'araf, 171.)
U toj predaji stoji: „Kada je otvorio Ploče u kojima je Allahova Knjiga koju je napisao Svojom rukom, na zemaljskoj površini nije ostalo brdo, drvo ni kamen, a da se nisu zatresli. Danas nema nijednog Jevreja, malog ili velikog, koji uči Tevrat, a da se ne njiha i ne pomjera svoju glavu.“
Između ostalih, ovu predaju spominju Ibn Kesir i Zamahšeri. Ebu Hajjan El-Endelusi prenosi od Zamahšerija istu ovu predaju, a onda kaže: „Ova praksa (osobina) prošorila se među muslimanskom djecom. Vidio sam u Egiptu kako pomjeraju glavu i ljuljaju se, a kada je u pitanju Endelus, ako bi se dijete pomjeralo i njihalo, muallim bi ga upozorio, govoreći: ‘Ne pomjeraj se, kako ne bi oponašao Jevreje u učenju.'“
Odgovarajući na ovo pitanje, šejh Usejmin veli: „Ako se desi bez nekog povoda (samo od sebe, po automatizmu), u tome nema ništa sporno, jer takav postupak nekim ljudima pomaže prilikom učenja. Dok, ako bi se smatralo vidom ibadeta, ne bi bilo dozvoljeno i smatralo bi se novotarijom. Pored svega toga, one koji to čine, savjetujemo da se trude u odvikavanju od toga, jer se neko može povesti za njima, misleći da je propisano činiti takvo djelo.“
Dakle, ako bi se to praktikovalo bez neke posebne ibadetske namjere, s ciljem da nam pomogne u učenju i skrušenosti, ne bi bilo zabranjeno. Međutim, ako bi se takav pstupak smatrao ibadetom koji nam je propisan prilikom učenja, onda nije dozvoljen.

Prof. Senad Muhić